Wheeler Mountain

Proljecna Carolija
Visina : 4173 m / 13690 ft
Tenmile Range, Colorado
Datum: 20 Maj, 2012


Wheeler je visoki cetiritisucnjak koji koji je smjesten izmedju Tenmile i Mosquito vijenaca koji su podijeljeni linijom kontinentalne podjele. Planina se nalazi u neposrednoj blizini nekoliko puno popularnijih vrhova cija visina prelazi preko cetrnaest hiljade ''fiti'' pa je tako zapostavljena i ostavljena po strani. Uspon na ovu planinu nije lagan pa tokom godine na njen vrh izadje mali broj ljudi, sto svjedoci registar na samom vrhu.
Planina je gledajuci  u visinskoj  hijerarhiji registrovana kao 152 najvisi vrh u Koloradu, sto je stavlja u grupu planina pod imenom ''bicentennial', medju dvije stotine najvisih vrhova u ovoj drzavi.
Bez obzira na visinu i brojeve ovaj vrh je zasigurno jedan od najboljih planinskih tura u ovom dijelu Kolorada.

 Wheeler Mt. je pruzio vise nego sto smo ocekivali. Snijega nije bilo za potpuni ''snjezni uspon'' ali kombinacija koja je ukljucivala ''scrambling'' i pronalazenje pravca prema vrhu bila je prava planinarska poslastica.

Ova planina koja je smjestena u carobnom okruzenju izmedju desetak vrhova koji se izdizu iznad cetiri hiljade metara je draguljj koji je rijetko posjecen,

Ovaj smjer koji u proljece cini jedan fantastican uspon u zimskim uslovima, ali ovog  proljeca nismo imali  priliku da to dozivimo jer snijega nije bilo dovoljno za takvu avanturu. 

Lagani uspon prema grebenu koji povezuje nekoliko vrhova u nizu dobio je sasvim druge dimenzije onog trenutka kada smo bili na vrhu grebena.

 Prava zabava je pocela kada smo krenuli prema vrhu, nekog obiljezenog pravca nije bilo pa je ovaj dio prema vrhu bio jos intersantniji.

Strme litice cije stijene i kamenje nisu odisali sa nekom prevelikom sigurnoscu pa je svaki korak bio izazov i    

svaki kamen je bio izlozen testu.

Pogled sa vrha nije iznevjerio ocekivanja, ovaj vrh je jedan od najboljih u cijelom lancu planina koje ga okruzuju.

Sve slike sa ture u albumu :

                                     

Boreas Mountain

Bog Sjevernih Vjetrova
Boreas Mountain
Visina: 3987 m / 13082 ft
Front Range, Colorado

Boreas Mt. se izdize iznad Breckenridge, poznatog planinskog grada i skijaskog centra u Koloradu, i nosi ime po grckom bogu sjevernog vjetra koji je zivio  u Thracii. Prikazan je kao krilati, jako snazni, krupni i odjeven u kratku tuniku. On je sin Eosa i Astraeusa, i brat Zephyrusa, Eurusa i Notusa. 

Boreas je pomogao Atenjanima tako da kad ih je Perzija napala potopio im je jakim vjetrom sve brodove. U Rimu je zvan Aquilo. Kako  i zasto su ova planina i prevoj koji prelazi preko ove planine dobili ime,  meni je nepoznatp i nisam  uspio naci neki podatak o ovoj  zanimljivosti.

Vrh ove planine je pravo mjesto za one koje vole uzivati u pogledima prema prelijepim vijencima, Tenmile Range i Mosquito Range. Bez obzira o kojem dobu godine se radi, jedno je sigurno da na obroncima i padinama ove planine necete vidjeti mnogo ljudi, osim onih koji su u potazi za nekoliko sati samoce i bijega od civilizacije.

Put prema ovoj planini vodi preko Boreas prevoja koji u zlatno doba razvoja Americkog zapada zasigurno bio jedan od vaznijih puteva. Dolaskom zeljeznice koja je povezivala Denver sa Brekenridzom i prolaskom preko ovog prevoja smatra se jednim od najvaznijih istorijskih dogadjaja u ovom dijelu Kolorada. Zeljeznica je bila zila kucavica za tek osnovani rudarski gradic Brekenridze i rudarstvo koje je bilo osnovni pokretac svega sto se desavalo u tom vremenu. Zeljeznica je ukinuta negdje tokom 1936 god. a danas umjesto uskotracnog kolosijeka ostao je makadamski put koji je zatvoren tokom zime i obicno je u prometu sredinom mjeseca juna, i tako skoro svake godine. Osim ove, gdje je zbog blage zime i toplog proljeca koje se pobrinulo za ono malo snijega, pa je ovaj prevoj cija visina na vrhu iznosi nesto vise od 3500 metara bio otvoren vec pocetkom mjeseca maja.

Vozeci prema vrhu prevoja odakle je trebalo biti nase polaziste prema planini, nailazili smo na nekoliko objekata i jedan vagon koji su ostavljeni vise kao muzejski eksponati da svjedoce o jednom teskom vremenu. Kuca koja se nalazila na samom vrhu  prevoja bila je u odlicnom stanju, a informacija koju smo nasli na ploci ispred samog ulaza govorila je o tome da je sluzila kao skloniste i boraviste radnika koji su odrzavali prhodnost pruge tokom zimskih mjeseci.

Jutro je bilo obecavajuce, mada su se mogli primjetiti nadolazeci oblaci koji su polako pokrivali Tenmile Range sa zapadne strane. 

Ova planina ne vidi toliko planinara pa tako da nema staze koja vodi prema vrhu, sto je na jedan nacin cini netaknutom i originalnom.

Bald Mt. se izdizala sa druge strane, bila je ostavljena za uspon poslije Boreas Mt. ali nevrijeme koje je uveliko bilo prisutno imalo je druge planove za nas.

Argentine Peak and Wilcox Mt.

Argentine Peak (4187 m / 13738 ft)
Mt. Wilcox  (4087 m / 13408 ft)
Front Range, Colorado
Idemo u planine......ponovo i napokon. 

                                     Mt. Wilcox desno i Argentine Peak lijevo,dominiraju horizontom iznad Nylor jezera.

U ovom planinskom raju i izoblilju i pored velikog broja zaljubljenika u planine cini mi se kao da nije problem pronaci mjesto gdje ljudi jednostavno nema jer su usmjereni na druge cure u komsiluku. Ove dvije planine iako nisu na listi najpopularnijih i najposjecenijih jednostavno iznenade svakoga ko im se zaputi  u narucje.
Nasa ocekivanja nisu bila velika, zato je mozda i ocarenje bilo sve vece svakim novim korakom.
Ocekivanja su  bila jednostavna, otkgnuti se od svijeta i civilizacije i uzivati u necemu (prirodi) koju nemilosrdno unistavamo, pri tome misleci da je krotimo i kontrolisemo.
Iako na prvi pogled sve izgleda zaboravljeno i ostavljeno po strani, ipak ali i na zalost, tragovi ljudske aktivnosti su vidljivi na blagim i njezno zaobljenim grebenovima i padinama ovih vrhova. Cesto puta naidjem na pisani trag kako su rudnici zlata u Koloradu za vrijeme zlatne groznice proizveli vise snova nego zlata, ali to nije bio slucaj sa ovih nekoliko planina koje dijele ove doline.

                    Square Top Mt sa prepoznatljivim ravnim vrhom bio lijep prizor dok smo se penjali iznad jezera prema Mt. Wilcox.

Da ljudska glupost i svemir nemaju granice potvrdjuje i cinjenica koju sam iskopao u lokalnom rudarskom muzeju, da je krajem 19 i pocetkom 20 vijeka bila izgradnja pruga koja je vodila iz Denvera sve do vrha jednog od grebena na visini od 3500 metara. Osim toga sto je pruga koristena za podrsku lokalnim rudnicima, jedan od zadataka parnih lokomotiva bio je i razvoj lokalnog turizma. Iako pruge vise nema, pragovi i tracnice su vec dugo uklonjeni, ostao je put koji svjedoci o onom i ovom vremenu ali i o tome da se neke navike ljudi nisu promijenile. Tokom ljetnih mjeseci tim istim stazama tutnjaju dzipovi i druga terenska vozila prevozeci ljude zeljnih visina i uzivanja ''prirodi''.

                     Poslije strmog dijela koji se izdizao direktno iznad jezera, konacno smo bili na dijelu koji je vodio prema vrhu.

Rekordno najtoplija zima i sa najnizim snijeznim padavinama ostavila je velikog traga iza sebe. Snijega skoro da i nema, osim u uvalama i padinama koje su okrenute prema sjeveru. Malo vise snijega, kao i obicno zadrzalo se u dijelovima koje je pokriveno sumom. Rani jutarnji start dao nam je prednost jer je zbog niskih temperatura povrsina snijega bila dovoljno zamrznuta, pa smo na brzaka protutnjali kroz borovinu bez vece muke. Iako staza nije jos oslobodjena od snjeznog pokrivaca, navigacija do Nylor jezera bila je jednostavna, a sve poslije toga bilo je vise nego ocigledno jer su obadva vrha bila jasno vidljiva.

                                         Pogled sa vrha Mt. Vilcox u pravcu Argentine Peak, bili smo na pola puta.

Uspon na ova dva vrha je prije svega dobar kondicioni trening, ali ce u svakom slucaju testirati vase noge i fizicku spremnost.
Argentine Peak je 131 a Mt. Wilcox je 315 na listi najvisih vrhova u Koloradu.

     Greben koji povezivao ova dva vrha bio je najzanimljiviji dio ove ture, tokom prijecanja visina koju smo izgubili nije prelazila 400 metara.