Maroon Peak

Maroon Peak
Visina: 4271 m
Elk Mountains, Colorado
Datum: 20 Septembar 2014
Album sa slikama.
Summit post stranica.

Maroon Bells, Aspen Colorado

Maroon Bells su dvije najprepoznatljivije planine i istovremeno dvije najslikanije planine u Koloradu. Istovremeno uspon na jedan ili oba vrha jednako je spektakularan kao i same planine. Septembar jedan je od najboljih mjeseci za planinarenje po Roki planinama pa tako smo se ja i Bryan odlucili za jedni malu jednodnevnu avanturu u Elk Mountains, spektakularnom vijencu planina nedaleko od poznatog Aspena. Maroon Bells se obicno penju kao dvodnevna tura, prilaz planini od Maroon jezera do podnozja gdje se nalaze i oznacena mjesta za kampovanje dug je nekoliko kilometara pa upravo taj dio se koristi kao bazni logor. Mi smo imali sasvim drugi plan, uspon za jedan sto je znacilo da ce dan za nas poceti u ponoc.

Sievers Mountain.

Negdje oko ponoci napustili smo Denver i zaputili se prema Aspenu sto je znacilo 320 km i skoro cetiri sata voznje,ali bez obzira na udaljenost ''andrenaline'' drzao nas je dovoljno budnim i spremnim za ovaj uspon. Sve je pocelo u totalnom mraku, ruksaci i sve ostalo vec je unaprijd bilo spremno, pa nama je jedino ostalo da se zatovarimo i krenemo prema podnozju planine odakle bi trebao poceo uspon.

Zlatna dolina.

Upozorenja o aktivnosti i napadima medvjeda na planinare bili su podobrano primjetni na stazi pa upravo zbog toga kampovanje bilo je zabranjeno, sto je znacilo da je jednodnevna tura jedina opcija za uspon na jedan od ova dva vrha. Vremenska prognoza, uvjeti i sve ostalo bilo je nasoj strani, nije bas pozeljno biti zatecen grmljavinom na ovim planinama, jer nema jednostavnog i laganog povlacenja sa ovih planina. Maroon Bells bez obzira koliko su lijepe i spektakularneplanine ne treba zaboraviti cinjenicu da su odnijele veliki broj zivota na svojim liticam sacinjenim kao kulama od karata.

Konacno pocelo je pravo penjanje.

Prvi dio uspona je jedno jednostavno receno mucenje na strmoj padini gdje je potrebno savlatiti visinsku razliku od skoro 850 metara. Ako na tom dijelu uspijete sacuvati energiju i snagu pola posla je skoro zavrseno, jer izlaskom na greben ako nista onda vrh postaje vidljiv sto na neki nacin budi dodatnu energiju u zelji za uspjehom.

Prva prepreka....

Ono sto je karakteristicno za za Maroon Bells i ostale planine u ovom tzv. Elk Mountains vijencu jeste da se ovi vrhovi doslovno raspadaju, pa tokom penjenja imate dojam da je mozda i nemoguce penjati ove planine. Navigacija i izbor pravaca na ovakvom terenu ponekad je kljucni element uspjeha, jer cesto puta to je jedan od razloga neuspjeha.

nema problema!

Teren gdje staza vise ne postoji.

Operativna rijec za ovaj uspon bila je ''strpljenje'' jer zaista je potrebno biti maksimalno oprezan na svakom koraku i bez ikakve sumnje ne treba vjerovati nijednom kamenu niti stijeni za koju se hvatamo ili stajemo. Na ovim liticama koje nazvah kulom od karata najveca opasnost prijeti od obrusavanja stijena,

Jos malo pa do sljedeceg odredista i nove etape.

Za planinske koze ovo je setaliste kroz aleju.

Ipak sa obzirom na sve potencijalne opasnosti i prepreke koji sa sobom nosi ovaj uspon ja i Bryan smo uzivali u ovim planinama , jednostavno definisano ovo je bilo pravo i istinsko planinarenje na jednom od najpopularnijih vrhova u Sjevernoj Americi.

Bryan u punoj brzini prestizanja.

Tokom posljednjih godinu dana i nekoliko jako interesantnih uspona ja i Bryan smo postali dobri prijatelji i jako dobri planinarski partneri, dobri i pravi usponi tek predstoje.