Gladstone Ridge Posted by Senad Rizvanovic on 15:58 No comments

Gladstone Ridge
Visina: 4026 m / 13209 ft
Sawatch Eange, Kolorado
Datum: Maj 06, 2017 god.

Maj je vise nego spektakularan u Koloradu, pa tako i ova nasa mala tura na jos jedan cetiritisucnjak moze ponijeti sve epitete ljepote u planinama. Nase avanture u Sawatch Range nastavljaju se i ove godine ako je suditi po samom pocetku ove sezone. Mozda jednog dana uspijemo popeti sve vrhove u ovom vijencu koji se izdizu iznad cetiri hiljade metara. Ponovo je moj saucesnik i ovog vikenda bio Brajan, koji je bio idejni nosilac projekta da odemo na ovu planinu.

Sami uspon poceo je pomalo sa odredjenom dozom zbunjenosti ,  jer smo na samo pocetku naisli na private posjede koji su  bili jako dobro oznaceni  da je zabranjen prolaz a sa tim stavarime ovdje se nije za saliti. Ipak nakon zaobilazenja i izbjegavanja nezeljenog upada na proctor koji nije bio za javno koristenja uz pomoc GPS-a nasli smo pravac koji nas do starog rudarskog puta koji je u sastavu nacionalog sumskog parka. 

Tokom noci temperature se nisu spustale ispod tacke zamrzavanja pa smo znali da ce nas cekati jedan nezeljeni  teren sa mekanim snijegom kojeg je bilo u izobilju tokom uspona kroz crnogoricnu sumu. Iako sam pokusao da ne koristim maklje ipak nakon par milja kada sam osjetio da trosim vise energije nego sto sam mislio bio sam prinudjen da ipak ostatak puta kroz sumu nastavim sa makljama. Brajan je u ovom slucaju bio mnogo pametniji jer je od samog pocetka odlucio da ih korististo se pokazalo kao dobra odluka. U mom slucaju, postoje dvije stvari koje bas i ne volim kada su u pitanju maklje, jedna je da ih nosim a druga da koristim, ali tokom ove perioda u planinama, maklje su te koje uvijek pobjedjuju.

Izlaskom na teren gdje je bio kraj bilo kakvom rastinju moje muke sa makljama su konacno prestale, jer padine koje su vodile prema vrhu bile su jednim dijelom bez snijega ili je snijeg bio dovoljno tvrd da izdrzi moju tezinu. Jako strmi teren i snijeg usporili su nas uspon pa ako jos dodamo mali gubitak vremena na samom pocetku prilikom zaobilazenja privatnih posjeda znacilo je da smo bili iza vremenskog  plana da budemo na vrhu prije 11 sati. 

Nevrijeme koje se evidentno i  vise nego ocigledno polako kretalo prema ovoj planini za zapadne strane nije nam dozvoljavalo da se bas osjecamo sigurno. Bez puno rijeci nastavili smo prema vrhu ali sa cestim okretanjem glave unazad da vidimo da li je vrijeme da se vratimo nazad prije nego se nadjemo u nevolji.

Uspjeli smo doci do vrha slijedeci jednostavnu liniju koja se nalazli na blago zaobljenom grebenu, ali medjutim nismo ostali dugo. Oblaci i poneki odjek groma u daljini razorili su ideju da ostanemo na vrhu nesto duze i uzivamo  u pogledu koji se pruzao prema ostatku ovog lijepog vijenca Roki planina.

Spustanje je uvijek bolji i  brzi dio svake planinarske ture, i upravo kada smo se ponovo nasli u visokoj borovoj sumi  nebo se otvorilo na nekoliko minuta, prvo kisa a poslije snijeg, dva godisnja doba u samo nekoliko minuta. Ali to nista nije iznenadjujuce za Kolorado, ovdje nije rijetkost da snijeg pada i tokom ljeta. Napokon kada smo se ponovo nasli na Cottonwood prevoju gdje smo ostavili auto docekalo nas je sunce i ugodnih dvadesetak stepeni i oko 200 km puta nazad za Denver. 

 Album sa slikama: