Little Bear Peak
Visina: 4278 m
Sangre de Cristo Mountains, Colorado
Datum: Juni 07, 2015 god.
Summitpost stranica.
Little Bear se smatra za jednim ako i ne i najtezim ''fortinerom'' za uspon mada iz mog iskustva to nije bio slucaj. Moram priznati da je prilaz bio jako iscrpljujuci, desetak kilometara na takozvanom Como lake road nije bilo nimalao zabavno iskustvo. Iako je bio pocetak maja jos uvijek je bilo dovoljno snijega da bi se ovaj uspon mogao nazvati onako kako zasluzuje.
Album sa slikama:
Visina: 4278 m
Sangre de Cristo Mountains, Colorado
Datum: Juni 07, 2015 god.
Summitpost stranica.
Little Bear Peak, poslijepodnevna refleksija u Como Lake.
Littke Bear je jedna od najizazovnijih planina iz grupe tzv. ''fortinera'', sto zbog jako dugog prilaza a ponesto zbog i samog uspona. Iz naseg iskustva ovog ranog junskog vikenda, dok je snijega jos uvijek bilo dovoljno da bi se tura mogla nazvati snjezni uspon, ova tura bila je posebna i veoma interesntna. Ponovno smo udruzili snage Bryan, Wendy i ja u potrazi za novom avanturom u Roki planinama, ovaj put avantura u ovom dijelu lancu planina pod imenom Sangre de Cristo opravdala je sva ocekivanja.
Spanish Peaks, dva vrha koja cekaju na red da budu posjecena.
Little Bear se smatra za jednim ako i ne i najtezim ''fortinerom'' za uspon mada iz mog iskustva to nije bio slucaj. Moram priznati da je prilaz bio jako iscrpljujuci, desetak kilometara na takozvanom Como lake road nije bilo nimalao zabavno iskustvo. Iako je bio pocetak maja jos uvijek je bilo dovoljno snijega da bi se ovaj uspon mogao nazvati onako kako zasluzuje.
Pocetak puta, ispred nas je nekoliko kilometara ovog lijepog terena.
Dosadno i beskrajno pjesacenje na neugodnom terenu.
San Louis dolina iza nas.
Ekipa negdje na prilazu prema jezeru.
Litle Bear je konacno postao vidljiv.
To je to, Little Bear u svoj svojoj velicini.
Budjenje uz prekrasno svitanje zore.
Vrijeme je za polazak.
Strma padina koja vodi prema sedlu sa kojeg pocinje pravi uspon prema vrhu.
Uz spori napredak kroz mekani snijeg napokon smo dosli do sedla.
Wendy polako ali sigurno prolazi kroz kuloar.
Jedan od fortinera u komsiluku, Ellingwood Point daje nam novu perspektivu.
Poslije izlaska na sedlo, stvari na terenu nisu postale nimalo lakse.
Wendy u borbi sa stijenjem i kamenjem.
Vrh je postao vidljiv i na dohvat ruke.
Mali predah prije jurisa.
Sve je islo po planu dok nas je vrijeme sluzilo.
Konacno ispod ''pjescanog sata''.
Wendy u samom podnozju kuloara.
Prelaz iz kuloara prema zavrsnom dijelu uspona.
Iako smo bili iznad najposnijeg dijela, jos uvijek planina nje popustala u nasim namjerama.
Konacno kao da se kraj strme padine ugledao ispred nas.
Juzni vrh planine.
Konacno na zavrsnom dijelu.
Wendy prije samog vrha.
Vise nego zasluzeni vrh.
Naravno, tu je i neizbjezna zastava koja obiljezava svaki moj uspon.
Album sa slikama:
1 komentari:
First picture is the best :) Nice :)
Objavi komentar