Byers Peak
Visina: 3903 m / 12804 ft
Front Range, Colorado
Juni 19, 2016 god.
Visina: 3903 m / 12804 ft
Front Range, Colorado
Juni 19, 2016 god.
Byers Peak, nas cilj ove ture.
Byers Peak, sta drugo reci nego jako lijepa planina, ali posto se ne radi o ''fortineru'' i nije iznad cetiri hiljade metara ne privlaci paznju koju u svakom slucaju zasluzuje. Vec duze vrijeme imao sam zelju da izadjem na vrh ove planine. Cesto puta vozeci kroz Winter Park pogled mi je mamila ova planina, koja se nalazila na horizontu, na pocetki nisam znao o kojoj planini je rijec, mislio sam da je neka iz grupe tzv. ''13ers'' . Medjutim nakon malog istrazivanja otkrio sam da se radi o Byers Peak, planini koja je u ovdasnjim kriterijima visoka tek 12804 fia, ali ako se to prevede u metricki sistem, proizlazi da je za samo sedam metara ispod cetiri hiljade.
Posljednji ostatci snijega.
To je bio vise nego dovoljan razlog da se nadje na mojoj listi zelja i buducih uspona, samo se cekalo pravo vrijeme. Pocetak ljeta i ponovni susret sa Brajanom, koji uzgred budi receno voli ovakve planine, bila je savrsena prilika da udruzimo snage i krenemo u potragu za novom avanturom i novim vrhom. Dnevna tura koja se moze svrstati u kategoriju opustajucih i definitivno za uzivanje bila je savrsena prilika za jedan mali bijeg iz civilizacije.
Byers Peak, nepoznata ljepotica.
Jos uvijek nesto snijega se zadrzalo u sumovitom dijelu, sto nam je malo otezalo kretanje, sto zbog snijega koji je dobrim dijelom prekrivao stazu pa je navigacija bila otezana, sto zbog tzv. ''postholing'' ili u slobodnom prevodu propadanje u duboki snijeg. Ali za takve prilike i situacije mali elektronski uredjaji dobru dodju pa sa dobro mapiranim tackama kretanja ipak smo pronasli put iz malog lavirinta.
Na putu prema grebenu.
Nakon konacnog izlaska na teren koji vise nije kompletno bio pokriven snijegom napredak prema vrhu dobio je sasvim jednu drugu dimenziju. Ali nije sve u nekontrolisanom jurisu prema vrhu, ovaj izlazak za nas dvojicu bila je dobra prilka da razgovoramo i dijelimo misljenje o zivotu i svemu ostalom. Brian cija je zena nakon visegodisnje bitke sa opakom bolescu, prije samo mjesec dana preminula trebao je prije svega podrsku i razgovor. U takvim zivotnim iskustvima planina je jedna od najboljih terapija koju mozemo sebi priustiti bez ikakve naplate.
Malo propadanje u snijeg bilo je ispred nas, uvijek zabavani dio u planinama.
Mogli smo odahnuti, staza je bila oslobodnjena od snijega.
Zaista radilo se o jednoj jako lijepoj i opustajucoj maloj avanturi, ali istovremeno i jednom dobrom treningu za nastavak ljeta i predstojecih planinarskih neizvjesnosti. Prednost koju pruzaju ovakve planine jeste u tome da se ako trazite izolovanost onda ste na dobrom mjestu. Na istocnom horizontu dominirali su vrhovi u Nacionalnom Parku ali i oni iz grupe sa indijanskim nazivima.
Indian Peaks u pozadini.
Bills Peak.
Neposredno uz Byers Peak nalazi se jos jedna tako slatka planina pod imenom Bills Peak, vjerovatno ce ona biti odrednica jedne ovakve planinarske izvedbe naredno ljeto, Sa nekoliko snjeznih pravaca koji su bili evidentni sa grebena Bills Peak se takodje nasao na listi zelja, Najbolji moguci nacin za otkivanje i upoznavanje planina na ovim prostorima jeste penjanje istih.
Bills Peak, planina koja je na listi zelja.
Brian odmjerava ostatak puta prema grebenu.
Posljednji dan proljeca obiljezen i proslavljen na najbolji moguci nacin, usponom na jednu planinsku ljepoticu, koja je jos uvijek velika nepoznanica za veliki broj planinara. Kraj proljeca i nagovjestaj jedne dobre i produktivne sezone u Kolorado Roki planinama, poceo je sa Byers Peak, koji nam je zaista donio jednu malu poslasticu i dodatnu motivaciju za naredni period.
Idemo dalje, nema stajanja.
Old man of the mountain, alpski suncokret.
Najljepse doba godine.
Posljednje uporiste prije nego se priblizimo najzanimljivijem dijelu.
Stvari su postale izvjesne i ocigledne.
Vrh je nestrpljivo cekao na nas.
Ali prije toga imali smo priliku da uzivamo u onome sto je bilo oko nas.
Brain, penjacki parner sa kojim sam u planinama od 2009 godine.
Idemo na greben.
Pocetak radova.
Da je vise ovakvih dana.
Vrh.
Bills Peak, kao da je mamio da krenemo prema njemu.
Malo druzenje sa ostalim planinarima na vrhu.
Nezaobilazno slikanje na vrhu.
Krajolik koji uvijek mami u svoja njedra.
Naravno, slikanje i nakon silaska sa planine.
Planina i ja, ovisnost ili ljubav, nije ni bitno.
0 komentari:
Objavi komentar