Friday, April 24, 2015

Peña de Bernal

Peña de Bernal
Visina: 2515 m
Queretaro, Mexico
April 04, 2015 god.
Album sa slikama.


Pena de Bernal
Izdignuta 433 metra iznad platoa u Meksickoj saveznoj drzavi Queretaro, Pena de Bernal  je najvisa samostalna stijena na svijetu (Geologiacal Society of Amerca), a od 2009 godine nalazi se pod zastitom UNESCO kao prirodni spomenik. Ova monolitna stijena sacinjena od jedne masivne stijenovite gromade i ujedno oznacava ulazak u Sierra Gorda, planinsko podrucje koje se takodje nalazi pod okriljem UNESCO kao zasticena biosfera. Savremena nauka jos uvijek sa sigurnoscu nemoze ustanoviti starost a niti nacin na koji se nastala. Prvobitno bilo je smatrano da se radi o stijeni staroj vise od 60 miliona godina, da bi posljednja istarazivanja pokazala da se ipak radi o vulkanskoj stijeni staroj 8 miliona godina kao rezultat pomijeranja tektonskih ploca. Dugo vremena visina Pena de Bernal bila je diskutabilana i kontravrzna, da bi posljednja mjerenja izvrsena od strane National Autonomous University of Mexico pokazala da se radi o stijeni koja sa visinom od 433 metra nadmasuje Rock of Gibraltar (426 m) u Spaniji i Sugarloaf Mountain (396 m) u Brazilu. Da li je Pena de Bernal najvisa samostalna stijena ili ne, najmanje je vazno, nikakva rangiranja nemogu umanjiti ljepotu ovog kamena.



Promocionalni video.


Karta Meksika sa Pena de Bernal lokacijom.


Da se radi o nekoj drugoj drzavi gdje se ne treba brinuti za sigurnost, ovo podrucje sa Sierra Gordom i Pena de Bernal bilo bi na listi mnogih ljudi sirom svijeta koji bi zeljeli posjetiti ovaj centralni dio Meksika. Iako se nalazi pod zastitom Ujedinjenih Nacija, Siera Gorda, sto u slobodnom prevodu znaci ''debela planina'', ekoturizam (Ecotours Sierra Gorda) je jedan od pokusaja da se Meksiko predstavi u pravom svjetlu. Meksikanci su jako dobar narod, toplog srca i veoma gostoljubivi, iako se suocavaju sa dosta problema jako vole svoju zemlju i ponosni su na ono sto ova zemlja ima za pruziti i pokazati i rado ce to podijeliti sa drugima. 

 Na samom ulazu u park.
Poslije uspona na najvise vrhove Meksika, nisam ni slutio da bih se ponovo mogao upustiti u jednu ovakvu avanturu. Jedna nasa narodna izreka kaze, gradi kucu u svakom gradu, tako igrom slucaja uspio sam izgraditi i steci prijatelja u Meksiku uz ciju pomoc i saradnju bio sam u mogucnosti ostvariti neka penjacka ostvarenja u ovoj jako interesantnoj zemlji. Poslije njegove proslogodisnje posjete Koloradu (Rinker Peak) i jednog lijepog uspona na jedan cetiritisucnjak dogovorili smo se da ovog proljeca zajedno posjetimo Teotihuacan, ''grad bogova'' i piramide nedaleko od glavnog grada Meksika, a da mozda pri tome takodje ''posjetimo'' neko od popularnih sportskih penjalista.

Proljece u Meksiku.

Juan poznatiji pod nadimkom Livingston profesionalni je vodic na najvisim vulkanima Meksika, pored toga sto je dobar alpinista njegova glavna okupacija u slobodno vrijeme jeste sportsko penjanje. Na sami spomen Pena de Bernal bez puno razmisljanja uspio me je regrutovati za ovu turu.
Iako su moja iskustva sa putovanjem u Meksiko jako dobra, ovo je nesto sto nikada ne bi bilo realizovano bez njegove pomoci. Tesko je analizirati i davati misljenje koliko neko moze biti siguran ili se osjecati sigurnim u Meksiku. Ponekad mi se tokom boravka cinilo da se lokalni stanovnici vise boje i strahuju nego turisti i posjetioci.

Bosansko-Meksicka ekipa, Livingston i ja.
Ono sto je predhodilo ovom malom ali jako interesantnom usponu bila je posjeta Teotihuacan i poznatim piramidama (Reportaza) nedaleko od Meksiko City. Piramida Sunca sa visinom od nekih 2300 metara sa 63 metra visinske razlike i vise od 240 stepenica koje su vodile prema vrhu, bila je odlicna aklimatizaciona priprema za ono sto je slijedilo par dana poslije.

 Stijena.
San Sebastian Bernal je mali kolonijalni gradic nekih dvije stotine kilometara sjeveroistocno od glavnog grada Meksika. Samo mjesto se nalazi u drzavi Queretaro, a grad je ''osnovao'' spanski vojnik Alonso Cabrera neke davne 1642 godine. Sa nesto manje od tri hiljade stanovnika ovo mjesto jednostavno zivi od turista i posjetilaca koji dolaze ovdje da bi vidjeli, obisli ili popeli se na fenomenalni prirodni spomenik koji domira iznad ovog gradica. Posto se radilo o Uskrsu, jednom od drzavnih praznika u Meksiku, to je vrijeme kada nekoliko miliona ljudi pokusa da ode iz ovog megapolisa, tako da je nase putovanje do Bernala potrajalo mnogo duze od planiranog ili ocekivanog.

 Nema vise zezanja, stvar je postala ozbiljna.
Dobro utabana i prasnjava staza vodila je u podnozje stijene, treba napomenuti da se vec par ili vise  hiljada ljudi zaputilo prema dijelu gdje staza zavrsava i gdje su jedini pravci prema vrhu bili tehnicke prirode. Za penjace obavezna je prijava pri samom ulasku u park, dok za obicne posjetioce to nije bilo potrebno, Kao i ostale planine i vulkani u Meksiku tako i Pena de Bernal ima posebno znacenje za domace stanovistvo, pa tako za vrijeme religioznih praznika posjeta ovoj stijeni poprima znacenje hodocasca. Postoji vjerovanje da stijena zbog svog vulkanskog porijekla posjeduje veliku moc iscjelivanja pa nije starano vidjeti ljude koji se u nadi za lijekom i izljecenjem poput penjaca hvataju za ispupcene dielove stijene.

 Iz malo druge perspektive.
Postoji nekoliko uspostavljenih ruta i pravaca prema vrhu. (Yosemite Decimal Sistem).
Nazivi pravaca sa gradacijom:
- El Lado Oscuro de la Luna 5.9
- Bernalina 5.8
- Via del Padre 5.9
- Horizonte de Estrelees 5.9
- Asuntos Exteriors 5.9
- Service Exterior 5.7
- Via Ferreta 5.4


Bilo je zaista pravo zadovoljstvo penjati ovu stijenu, na pocetku je postojala mala bojazan i nepovjerenje prema postojecim spitovima i klinovima u stijeni , ali nije bilo drugog izbora nego vjerovati u konopac. Livingston je bio prvi na navezi dok sam ga slijedio, tako da je nakon prvog ''pitcha'' sva bojazan nestala i jedini objektiv je bio izaci na vrh. U toku uspona naisli smo na jednu djevojku koja je na nasu iznenadjenost ostala zaglavljena u stijeni. Zvuci malo nevjerovatno, ali njeni partneri su joj zbog toga sto je za njih bila spora savjetovali da se vrati.

 Negdje na stijeni.
Nismo imali drugog izbora nego da joj pomognemo, malo u strahu i pomalo panicno prihvatila je da zajedno sa nama izadje na vrh. Poslije ove male spasilacke epizode i izlaska na vrh Mariana je postala vesela i nasmijana i takodje rado je pozirala na vrhu sa ljiljanima. Od nekoliko hiljada ljudi koje je kruzilo u podnozju stijene samo dvadesetak penjaca je izaslo na vrh. Za mene je ovo bilo nezaboravno iskustvo, jos jedna kulturno istorijska lekcija iz Meksika, zemlje sa nevjerovatnim kulturnim nasljedjem, nesto sto mi u Sjedinjenim Drzavama tesko da mozemo naci.

 Livingston u ulozi spasitelja.
Poslije silaska sa stijene proveli smo par sati u obilasku i razgledanju San Sebastiana, i uz friske utiske sa ove male ture uzivali smo u carima Michelade, piva pomijesanog sa sosom od paradajza zacinjeno sa nekim meksickim mirodjijama. Najbolje stvari se dese kada se najmanje nadamo, tako je bilo i u ovom slucaju, desio se Pena de Bernal, stijena za koju nisam nikada cuo samo prije dvije sedmice prije polaska u Meksiko.

Nas pravac u sredini slike.

Zavrsni dio uspona.


 Tu smo negdje, skoro na vrhu.

 Tim na vrhu.

 Naravno, tradicionalna zastava je na vrhu.

 Samo je nebo granica.

 Lijepa i nasmijana  Mariana na vrhu.

Zeljela je da se slika sa ljiljanima.


 San Sebastian Bernal ispod.


Silazak.

 Pena de Bernal iznad.

 Gradska slika.

San Sebastian, glavna ulica.

Album sa slikama.


0 comments:

Post a Comment

    Text Widget

    Trip reports, videos, and photos from hiking, climbing,and mountaineering adventures in Colorado Rockies and beyond.