Bull Hill

Bull Hill
Visina: 4194 m / 13761 ft
Sawatch Range, Colorado
Maj 29, 2016 god.

Proljece u Sawatch Range.

Nakon male pauze tokom proljece ponovo smo u Roki planinama Kolorada. Proljece je bez sumnje najbolje vrijeme za planinarenje u ovom vijencu, prije svega zobog snijega koji cini planine magicnim daje planinanama jednu sasvim drugu atmosferu. Temperature su idealne za planinarenje, sto znaci niti previse sunca, ali ni previse zime. Prilazi planinama u ovo doba godine su u vecini slucajeva omoguceni bez velikih i dugih mukotrpnih borbi sa dubokim snijegom koji je vec u odmakloj fazi topljenja.

Twin Lakes

Ekipa je ponovo bila na okupu, ja i dva Brajana, dva partnera za istim imenom ali sa malom razlikom kako se pisu imena. Vec posljednjih nekoliko godina ova dva covjeka postali su moji regularni partneri u mojim alitakodje u nasim zajednickim avanturama, Svako od nas sa razlicitim sposobnostima, motivima, inspiracija cinimo jednu solidnu ekipu ispred koje se, nadam se nalazi jos puno dobrih planina i uspona u Koloradu.

Konacno izlaskom iz sume otvorili su se i horizonti.

Za ovaj vikend, sasvim slucajno i to na moj prijedlog odlucili smo se za Bull Hill, iz jednostavnog razloga sto niko od nas nije penjao ovu planinu. Bull Hill ili kako bi se to prevelo na nas jezik Bikovo Brdo je po nekim anegdotama najvise brdo u Americi zapadno od rijeke Misisipi, ali je jos interesantnije da da istocno od te rijeke ne postoji planina ali ni brdo koje se visoko vise od cetiri hiljade metara.

Ostatci rudarskih i nekih drugin h vremena u ovim vrletima.

Ovo je trebala biti lagana, opustajuca tura ili bolje receno priprema i uvertira za ljeto koje dolazi, a sa dolaskom ljeta dolaze i mnoge ideje i zelje za drugim planinskim vrhovima. Ponekad razmisljam o tome kako je planinarska zajednica u Koloradu jako razmazena ali istovremeno blagosiljana sa svim ovim planinama na raspolaganju. Cesto puta najteze je izabrati gdje ici i sta penjati nego naci slobodnog vremena ili volje za takvo nesto.

Ova koliba je nekad sluzila kao stanica gdje se nalazio generator.

Bull Hill se nalazi u Sawatch Rangu, vijencu koji se smjesten u centralnom dijelu drzave i stavlja na raspologanje par stotina vrhova iznad cetiri hiljade metara, broj onih nizih je puno veci. Par sati voznje od Denvera bilo je dovoljno da se nadjemo u podnozju ove planine koja se naslanja na Mt. Elbert najvisi vrh u Koloradu. Posto ne postoji neko oznaceno mjesto mjesto gdje se parkirati i poceti sa hodanjem, trebalo nam je malo vise vremena da nadjemo gdje su putevi razdvaju a da pri tome ne ugrozimo neki od privatnih posjeda. Cini mi se kao da je to bio najkomlikovaniji dio ove ture, jer cesto puta ove manje popularne planine nemaju ni staze a da ne govorim o nekom parkingu.

Starim rudarskim drumom prema padinama Bikovok brda.

Independence Pass, ili prevoj nezavisnoti se koji vodi prema Aspenu.

Pomalo dosadno i monotono kretanje kroz sumu bilo je nakon par sati zamijenjeno sa velicanstvenim vidicima i pogledima prema ostatku ovog vijenca. Bilo je interesantno pokazivati prema nekom od vrhova na horizontu pa pricati o pojedninacnim iskustvima tokom penjanja istih ili pokusavati odgonetnuti o kojem se vrhu radi. To su ponekad poucne i najbolje lekcije koje su mogu nauciti u planinama.

Ja i La Plata u pozadini, jedan on najimpresivnijih ''fortinera''u Koloradu.

La Plata i neki od vrhova u njenom okruzenju.

Lagano planinarenje prema vrhu.

Nakon izlaska na prostor gdje vise nije bilo rastinja kao da je pocela prava avantura, iako ne postoji staza koja sluzi za izlazak na vrh ipak stari rudarski put bio je vise nego dovoljan da nas priblizi ispod samog vrha. Ovaj dio kao i mnogi drugi dijelovi Kolorada kada su planinarenje i skijanje jos nije postojalo u savremneim rijecnicama, bili su popriste glsve i osnovne industrije toga vremena a to je rudarstvo. Tokom uspona na ovu planinu nailazili smo na nekoliko mjesta gdje su se nekada nalazila rudarska okna, medjutim danas su zatrpana, samo rusevine i rudarske tracnice ukazuju na proslost ovih prostora.

Na vrhu La Plate, a pravi uspon moze se vidjeti ovdje.

Rudarske price i legende su jako slicne onim ribarskim, pa tako u vecini slucajeva mnogo ovih iskopina i rudnika donijelo je vise snova nego zlata. Medjutim, danas mi zivimo u sasvim jednom drugom vremenu pa tako oni koji se nadju na ovim prostorima i vrletima u sebi nose sasvim jednu drugu vrstu snova i zelja. Jedni od takvih smo i mi, gonjeni razlicitim motivima neumorno iz sedmice u sedmice stremimo prema nekim od ovih vrhova, razlozi, uzroci leze u nama. Da li je u pitanju ovisnost ili nesto drugo neka svako sam za sebe svjedoci kada se nadje u prilici da pokusa objasniti ovu aktivnost.

Mali predah na tracnicama koje izlaze iz jedne od rudarskih jama.

Poletjecu, poletjecu...

Moram priznati da smo zaista uzivali na obroncima ovog brda, Kolorado je bljstao punim sjajem i stavio nam raspolaganje nevjerovatne horizonte za uzivanje. Iako se radilo o kraju mjeseca maja, snijega je jos uvijek bilo u izobilju zahvaljuci silnim padavinama tokom posljednjih nekoliko sedmica. Ali takodje, dolaskom mjeseca Juna dolazi do naglog topljenja pa tako ce ove planine biti prekrivene sasvim jednim drugim bojama onako kako prilici za ljeto.

Bryan nije mogao odoliti mojoj zelji za letenjem.

Teren je poceo da se polako mijenja.

Lackawana.

Nadam se da je ovaj uspon bio nagovjestaj jednog dobrog, kvalitetnog ali prije svega sigurnog ljeta u Kolorado planinama, i ako je suditi da se po jutru dan poznaje onda nista drugo ne preostaje nego da vidimo sta ce se desavati. Na samom vrhu zahvatilo nas je malo nevrijeme, zima kao da jos nije bila spremna da se oprosti pa kao da je opinjala da uvijek moze da nas iznenadi sa nekom pahuljom.

Sada je pocelo da lici na jedan pravi uspon.

Konacno smo bili na padinama koje su bile prekrivene snijegom, tako da je kretanje dobilo sasvim jednu drugu, bolju dimenziju. Nekih vecih poteskoca nije bilo osim sto se u mom slucaju osjetila odsutnost sa planina jedno vrijeme tako da je visina itekako uporila moje kretanje. Medjutim, kao u mnogim slucajevima ranije bilo je zadovoljstvo ponovo biti u mogucnosti da vidimo svijet iz jednog drugog,boljeg ugla i da bar na nekoliko trenutaka zanemarimo na probleme zivota u kosnicama.