Pyramid Peak

Pyramid Peak
Elk Mountain Range, Colorado
Visina: 4273 m / 14018 ft

Pyramid Peak sa ovog mjesta izgledao je neosvojiv.

Pyramid Peak je jedan od najpoznatijih ''fortinera'' u Koloradu ali takodje jedan od vrhova koji spada u grupu najtezih. Za mene je ovo bio jedan od najinteresntnijih vrhova u Koloradu, ali ne zbog tezine ili opasnosti vec jednostavno zbog pogleda sa vrha ove planine, neosporno jedan od najboljih do sada. Uspon na ovu planinu je gradiran kao Class 4 , ali pored strmine i realne i stalne opasnosti od obrusavanja stijena ja nisam vidio potrebu za navezivanjem, barem ne u ovim uslovima kada je cijeli planinski vijenac bio bez snijega. U toku naseg uspona prema vrhu u mom misljenju najvecu opasnost su predstavljale planinske koze, koje su dok smo jos bili daleko od vrha izazvale kamenu lavinu koja se mogla cuti kilometrima okolo planine. Poslije smo smo bili upozoreni od jedne grupe planinara koja je silazila dok smo mi jos uvijek bili ispod vrha da budemo oprezni, ali na nasu srecu koze su silazile sa vrha u isto vrijeme kada i ova grupa.

Maroon Lake jedno od najprepoznatljivijih mjesta u Koloradu.

Planina je smjestena samo nekih dvadesetak kilometara od centra Aspena, ali blizina ovom popularnom skijaskom centru ne cini nimalo lagan uspon na ovu planinu. Pyramid Peak je vec neko duze vrijeme bio na mom radaru, ali mozda zbog udaljenosti od Denvera bio je ostavljen na cekanje. Sve sto je trebalo je dva slobodna dana u jako tijesnom i nabijenom zivtnom rasporedu. Ponekad pozelim da mi je penjanje planina zivotno oprijedeljenje i zanimanje jedino na taj nacin bih imao vremena da budem na svim mjestima koje se nalaze na mojoj listi.

Jutro koje je obecavalo lijepo vrijeme tokom cijelog dana.

Voznja od Denvera do Aspena preko Independence prevoja kroz srce Sawatch vijenca jedna je od najljepshih voznji kroz Roki planine. Moj prijatelj Knute, koga sam upoznao preko Colorado planinarske web stranice bio je moj partner u ovoj avanturi. Nas dvojoica smo napustili Denver petak poslijepodne, poslije jos jedne uspjesno zavrsene radne sedmice, imajuci u planu da dodjemo nadomak Aspena i zanocimo negdje uz Independence prevoj (3867 m), jedan od najvisih prevoja u Sjedinjenim Drzavama.

Jesen je polako ali sigurno pocela zalaziti u ove krajeve.

Jutro u Elk Mountains je bilo fantasticno, tipicno za ovo doba godine kada je opasnost od grmljavine svedena na minimum. Upravo zato razlog za rani start i nije postojao, jer za Pyramid Peak smo imali cijeli dan ispred nas. Maroon Lake smo napustili nesto prije osam sati ujutro, i nakon samo par kilometra staze koja vodi prema usljed suse presusenom Crater Laku krenuli smo jako strmim terenom prema vrhu planine.

Maroon Bells, planine koje plijene paznju svakog planinara.

Operativna rijec koja bi se mogla upotrijebiti za ovaj uspon je strmina. Ali ono sto ovaj uspon cini opasnim jesu stijenje i kamenje koje daju utisak da ce krenuti prema dolini svakog trenutka. Prvi dio strmog terena vodi u kameni amfiteatar iz kojeg planina pocinje da dobija stvarni oblik i velicinu. Drugi dio takodje strmom padinom vodi prema tzv. sjeverozapadnom grebenu sa kojeg pocinje uspon prema vrhu. Pogled sa sedla prema vrhu ne ostavlja ravnodusnim, jer kada ugledate nekoga od penjaca u borbi kroz kamneni lavirint onda se dobije stvarna slika ovog uspona.

Iza nas je ostala dolina...

Vjerovatno zbog opeznosti i vodeci racuna na svaki korak, izgubi se osjcaj za vrijeme pa tako stvari pocinju biti interesantne i zabavne, i poslije nekoliko opasnijih prepreka dobije se na samopouzdanju i pocne se traziti i ocekivati neki teze prepreke. Tako je bilo i u nasem slucaju....

Knute je koristio svaku priliku za slikanje.

Na pocetku smo bili malo nervozni jer ali smo svakim korakom bili sigurniji, posebno znajuci da nam ne prijeti opasnost od planisnskih koza, koje ne tako cesto znaju izazvati kamene lavine. Ovaj uspon sazigurno je jedan od onih koji vas testira i gradi pouzdanje u isto vrijeme.

Konacno smo bili na mjestu gdje je sve pocelo dobijati pravu sliku ove planine.

Uspon na vrh Pyramid Peak je bio samo pola puta, silazak sa planine je bio isto tako interesantan posebno onog trenutka kada je Knute ispustio ranac koji se skotrljao nekih par stotina metara niz planinu. Imajuci u vidu da su se u rancu nalazili ljucevi od auta stvari su postale dramaticne. Bez obzira na mjesto gdje se ranac zaustavio nije bilo drugog izbora nego doci do njega. Na svu srecu osim srmog terena i kamenjara drugih prepreka nije bilo.

Elk Mountains su se pocele otkrivati...

Na kraju dana i sigurnog silaska sa ove jako nesigurne planine nas dvojica smo bili vise nego zadovoljni. Na vrhu smo proveli vise od sat vremena, i cijelo vrijeme osim nas dvojice nije bilo nikoga, tek nesto prije nasek silaska pojavili su se dva nova osvajaca. Biti na vrhu Pyramid Peak daje sasvim jednu drugu dimenziju i osjecaj. Pogled koji se pruza prema ostatku planina u ovom lancu daje utisak da se nalazite u srcu pravih Roki planina. Ovaj uspon ce zasigrno biti jedan od najboljih i najinteresantnijih ove godine.