Bald Mountain Posted by Senad Rizvanovic on 17:02 4 comments

Bald Mountain
Front Range, Colorado
Visina: 4171 m / 13684 ft
Datum: September 02, 2012

Kraj ljeta i pocetak jeseni se osjecao u zraku.

Ponekad ili cesto puta vremenske (ne)prilike se nadju izmedju vas i planine pa onda se sljedeca posjeta odlozi na neko duze i neodredjeno vrijeme. Tako je bilo i sa Mt. Bald, prvi pokusaj i to propali desio se krajem maja ove godine ili nekako sa krajem proljeca. U tom prvom pokusaju izmedju nas i vrha isprijecilo se nevrijeme u jednom cudnom obliku koje je meni bilo nepoznato a to grmljavina sa snijegom. Ali taj dan nije bio tako bezupjesan, u namjeri da popenjemo dvije planine ipak smo se morali zadovoljiti sa Mt. Boreas koja se nalazi neposredno uz Mt. Bald. 

Breckenridge, poznati skijaski centar u Koloradu i veoma cesto odrediste mojih planinarskih avantura nalazi je u jednom nevjerovatno lijepom okruzenju sa desetinama vrhova preko cetiri tisuce metara.

Tako je bilo i ovog vikenda, kada je na red dosao ponovni susret sa Mt. Bald, koja je meni bila zanimljiva iz razloga jer se nalazi medju dvije stotine najvisih vrohova, tacnije na 156 mjestu.

Tokom ljeta Breckenridge je popularno odrediste ljubitelja planina i bez snijega.

Slika iz ranijih dana kada je Quandary Peak bio veci izazov nego u ovo vrijeme.

Solo tura na jedan relativno lagani vrh nije razocarala, kao sto nije nijedana prethodna, uspjesna  ili ne. Kao i svaki predhodni put uvijek naucim i otkrijem nesto novo vezano za planinu i prostor koji je okruzuje. Ovdje u Koloradu veliki broj planina vezuje se za proslost koja je uveliko smjestena za vrijeme zlatne groznice i nemilosrdnog rudarskog eksploatisanja ovih prostora. Breckenridge je upravo takav slucaj, nekada centar svih rudarskih aktivnosti dozivio je transformaciju u jedan od najpoznatijih skijaskih centara u Koloradu.

Duh zapada nikada nije napustio ovaj gradic.

Peace is all we need.

Sacuvane uspomene iz vremena zlatne groznice.

Iako je skijaska sezona bila vec dugo vremena iza nas a sljedeca je tu negdje za par mjeseci, stvari na terenu su bile vise nego zive. Pored planinara tu su jos bili biciklisti, maratonci, i pa i oni koji uzivaju u voznji terenskim vozilima preko prevoja...znaci puno materijala za ''outdoor''zabavu.

Pogled prema gradu sa Boreas prevoja.

Raj za zaljubljenike zimskih sportova.

Moje odrediste je bila planina po imenu Mt. Bald, prije nego sto usljed prvih snijegova Boreas prevoj bude zatvoren, sto bi znacilo puno duzi  prilaz, a pored toga sa ovom planinom sam zelio izravnati dugove.

Toranj sa buretom koji sluzio za podrsku uskotracnoj zeljeznici jos uvijek prkosi vremenu.

Proslost sazeta na ploci kao vodic za prolaznike i turiste.

Voznja preko Boreas prevoja lici na putovanje u proslost sa slikom sadasnjosti ispred vas. Znajuci da su ovim sadasnjim putem prije nekih stotinjak godina tutnjale parne lokomotive prevozeci avanturiste ili one one u potrazi za boljim zivotom u novoj i obecanoj zemlji, palo mi je na um da sam i ja jedan od tih u potazi za boljim zivotom. Samo, moje namjere su bile druge prirode, umjesto zlatnih ili srebrenih snova ja sam bio u potrazi za drugom vrste zabave.

Kuca koja je sluzila za boravak radnika koji su odrzavali prugu tokom zime, danas sluzi kao skloniste za skijase.

Od pruge i parnih lokomotiva ostale su samo slike...

Moj put prema vrhu bio je jasan.

Uspon na planinu bio je vise nego jednostavan, mada je usljed nekoliko laznih vrhova ipak jedna vrsta testa fizicke spremnosti. Nekih posebnih oznaka nije bilo osim dobro utabane staze sto je bilo vise nego dovoljno.

 ''Blue moon'' iznad Tenmile vijenca.

Prvi dio puta prema vrhu vodio je je preko strme padine prema vrhu grebena, koji je imao nekoliko laznih vrhova a onaj najvisi nalazio se na drugom kraju udaljen skoro dva kilometra.

Vrh zaobljenog grebena bio je prvi cilj uspona....

Izlaskom na greben slika je postalo puno jasnija...

Prvi septembarski vikend bio je vise nego dobar, poslije zarkog ljeta i malog planinarskog zatisja moja sezona kao da tek pocinje....

Konacno poslije nekoliko laznih vrhova, stvarni vrh postao je vidljiv...

Mt. Boreas ostaje iza mene...

Prvo septembarsko jutro u svom najboljem izdanju..

Mt. Guyot prelijepa planina budila je lijepe uspomena na uspon 2011 god.

Sudari toplih i hladnih struja vitlali su oblake medju planinama.

Breckenridge u svom prelijepom okruzenju.

Oblaci koji su na trenutak pijetili, ali ipak je sunce uspjelo da ih rasprsi.

Mt. Guyot

Jesenska atmosfera iznad Tenmile vijenca.

Posljednja prepreka prije vrha...

Vrh!