Pacific Peak Posted by Senad Rizvanovic on 20:40 7 comments

Visina : 4252 m / 13950 ft
Tenmile Range , Colorado
Datum uspona: August 25, 2012

U planinama zive odlucni i izdrzljivi, ali mnogi od nas koji osvajamo vrhove  kao da lebdimo  negdje izmedju, pa tako nismo stalni niti smo samo prolaznici...

Pacific Peak, pogled sa Crystal Peak u toku uspona iz oktobra 2010 godine.

Pacific Peak po svojoj visini je na 61 mjestu u Koloradu, i samo 15 metara visine ga dijeli da bude clan ''elitne'' grupe planina koje se izdizu iznad 14000 fiti. Tako barem stvari stoje u ovom dijelu svijeta, ali po mojoj metrickoj logici i racunici izmedju njega i ostalih ''fortinerea'' nema razlike jer su iznad cetiri tisuce mtetara, a koga briga za izmisljenu mjeru za duzinu. Ova planina je nekoliko puta bila predmet posmatranja sa nekih od obliznjih vrhova, konacno dosao je i red na nju da bude posjecena. Toplo ljeto i susa ucinili su svoje pa je planina bez snijega i previse zelenila  na prvi pogled izgledala kao da se nalazi negdje u Arizoni ili pustinjama Meksika. Tako je izgledalo samo na prvi pogled, na svu srecu planina je podnozju jos uvijek bila ziva. Na moje iznenadjenje naisao sam na nekoliko vodopada koji su  kompletno izmijenili kompoziciju ovog solo uspona na Pacific Peak. Planina kao i uvijek priredi neko iznenadjenje kada se najmanje nadate.

Pacific Peak je smjesten u Tenmile Range, nedaleko od Breckenridge, poznatog skijaskog centra, sto ga cini jednim od popularnijih vrhova. Cijeli Tenmile vijenac je izbjegao glecersku aktivnost pa su njegovi vrhovi za razliku od nekih drugih iako su bezpovratnom procesu erozije jos uvijek zadrzalli koliko toliko zasiljene i dramaticne vrhove. Cijeli ovaj prostor ne tako davno bio je popriste i scena bogate rudarske aktivnosti koje je tokom godina izumrlo, a sve to zamijenile su nove aktivnosti savremene civilizacije, zimski sportovi, planinarenje, alpinizam, biciklizam. Tokom cijele godine na ovim prostorima zaljubljenici u planine u svim svojim aktivnostima odrzavaju Breckenridge i ostala mjesta zivim izvan skijaske sezone.

Postoji nekoliko pravaca koji vode prema vrhu planine, i svaki od njih je na svoj nacin jedinstven i u isto vrijeme i popularan, mada je uspon kroz sjeverni procjep zasigurno najatraktivniji. Pored sjevernog kuloara, postoje dva smjera iz  pravca istocnog i zapadnog grebena, i dva koja vode preko strmih padina sa jugoistocne  i sjevernoistocne  strane, ali ne tako rijetko ova planina se penje u kombinaciji sa Atlantic Peak.

Cekalo me je prvo iznenenadjenje u obliku nekoliko vodopada koji su uspjeli prezivjeti u samom podnozju.

Moj pravac je bio sa jugoistocne strane, iz jednostavnog razloga jer u tom dijelu  jos nisam bio, dok sam tokom penjanja na neke druge vrhove bio na ostalim pravcima koji vode prema vrh. Kao sto sam i ocekivao bio sam jedini na stazi, ali moram napomenuti da su u pravcu obliznjeg Quandary Peak, najviseg vrha u vijencu vec par stotina planinara kao u koloni poredani hrlili prema vrhu. Kao i obicno, znao sam da sam ponovo na pravoj strani i pravoj planini.

Prelijepo i toplo avgustovsko jutro prolamalo se dolinom kojom sam vec prolazio.

Prvi dio uspona odvijao se dobro vidljivom ali ugazenom stazom koja je vodila direktno pored potoka i na moje iznenadjenje nekoliko predivnih vodopada koje poslije ovako surovog ljeta nisam ocekivao. Staza se zavrsavala na bezimenom jezeru, mada navigacija prema jako vidljivom sedlu kroz kamenjar nije bila teska. Najtezi dio prema sedlu je upravo bio beskrajni  kamenjar na kojem se morao gledati svaki korak.

Okolni vrhovi kao da su se umivali u jezercima.

Tokom kasnog proljeca i u rano ljeto ova dolina je zasigurno oaza planinskog cvijeca i slapova, ali to ovoga dana nije bio slucaj, susna godina i kasno ljeto davali su sasvim drugaciji ambijent, mada okruzenje strmih litica sa zasiljenim vrhovima bilo je vise nego dovoljna motivacija.

Negdje u ovom dijelu zavrsavala je staza prema sedlu.



Posljednja travnata oaza za predah prije kamene pustare.

Teren nije postajao nimalo laksi niti interesantniji.



Prvi dio uspona postao je vidljiv, sedlo izmedju dvije planine izgledalo je jos uvijek daleko.

Strma padina sa gdje nista nije na svom mjestu bila je najveca prepreka prema vrhu.

Posljednja prepreka prema vrhu bila je strma padina ispod samog sedla izmedju dvije "obale", Pacific i Atlantic vrhova. Cijela strana bila ispunjena stijenjem i kamenje i nista nije bilo stabilno niti osigurano, pa tokom uspona vam se cini kao da ce svakog trenutka krenuti prema dole. Na ovom dijelu planine snijeg se zadrzava tokom cijele godine pa tako ovaj dio uspona cinim laksim, ali to ove godine nije bio slucaj.

Predjeni teren bio je spreman za mene u povratku.

Uspio sam u mom misljenju naci najsigurniji koridor kroz ovaj kameni lavirint, ali u isto vrijeme sam planirao spustanje istim pravcem. Jednom kada se nadjete u ovom dijelu planine i  pocnete borbu sa kamenjem i samim sobom stvari na terenu same po sebi postaju lakse.

Negdje na polovini ne bas sigurnom terena.

Konacno na sedlu koje i nije izgledalo tako, sa laznim vrhom ispred.

Poslije izlaska na sedlo put prema vrhu je vodio preko grebena, i tada je sve postalo stvarno i vidljivo. Biti na vrhu jedne od ovih planina uvijek ostavlja poseban utisak na mene, ali kao i mnogo puta ranije predstavlja  kraj jedne a pocetak druge avanture.

Atlantic Peak i njegova obala sa lijeve strane....

Sve stvari imaju svoj pocetak i sve stvari imaju svoj kraj. Cinom radjanja, mi smo dosli u postojanje i sa nama vrijeme - proslost, sadasnjost i buducnost. Danas si tu a sutra te nema. Sva stvorenja su podlozna toku vremena. Vrijeme je faktor u covjekovom cjelokupnom iskustvu kojeg on ne moze promijeniti. Svi ljudi i sva stvorenja u ovom svijetu su robovi vremena. Kako sa nama, tako i sa planinama, samo sto one malo duze prkose i odolijevaju vremenu.

Pacific Peak i njegova obala sa desne strane.



Ruzicasta linija dima od pozara u susjednim drzavama....

Pacific Peak konacno na dohvat ruke..

Atlantic peak i njegov zapadni greben.

Summit shot!



Ostatak planina u vijencu, .



Dugo topljo ljeto promijenilo ostavilo je cijeli Kolorado bez ijednog traga snijega.

Pacific Tarn, na visini od 4090 metara najvise imenovano jezero u USA.

Odmor na jezeru nakon silaska sa planine je vise nego dobrodosao.