Bard Peak Posted by Senad Rizvanovic on 22:21 No comments

Bard Peak (4158m / 13641 ft)

Front Range, Colorado

Bard Peak je jos jedan od planinskih dragulja sakriven neposredno u zilu kucavicu cijelog Rocky Mountain vijenca u Koloradu, ne radi se o rijeci niti kanjonu vec autoputu, bez kojeg bi zivot u ovim planinama bio prakticno bio nemoguc. Par puta sam bio u blizini ovog vrha, ali tada sam pomislio da ova planina zasluzuje da bude posjecena kao posebna tura bez toga da bude penjana usputno.

Bard Peak (right), pogled sa Ganley Mountain.

Postoji nekoliko pravaca prema vrhu, tacnije cetiri, dva pravca preko par drugih vrhova dok ostala dva su idu direktno prema vrhu Bard Planine. Ja i Brian moj saucesnik u ovoj turi izabrali smo onaj najkraci ali i najstrmiji pravac koji direktno vodi prema vrhu, gdje nekih 1200 metara nadmorske visine treba biti predjeno u samo 4 kilometra.

Najbolja operativna rijec da se opise ova tura je strmost, i zasigurno ovaj uspon ce ozbiljno testirati noge i fizicku spremnost. Staza na samom na pocetku i ne postoji, i tek poslije probijanja kroz zbunje i siblje staza je odjedanput pojavila, ali ubrzo je nestala pod snjeznim pokrivacem. Na moju srecu odlucio sam da ponesem krplje, tako da na neki nacim izbjegnem ''postholing'', mada je bilo mucno gledati Briana kako prolazi kroz bolni proces propadanja u snijeg na nekim mjestima dubokim i preko jednog metra.

Pokusao sam napraviti stazu tako da Brianu olaksam prolaz kroz ovaj snjezni dio, ali bez obzira na to ipak smo izgubili par sati probijajuci se kroz duboki snijeg koji je zbog visokih temeratura koje su vladale u posljednnjih nekoliko dana izgubio na cvrstini i pretvorio se masu koja je podsjecala na pire od krompira.

Tek kada smo izasli iznad sume i granice koja nije dozvoljavala drvecu i rastinju da egzistiraju dosli smo do prilike da osjetimo malo tvrdje tlo i samim time na neki nacin ubrzamo put prema vrhu. Jedini razlog za zurbu prema vrhu bio je vjetar koji  je bio najavljen za poslijepodnevne sate.

Konacno smo dosli do dijela sa kojeg se djelomicno moglo vidjeti nase odrediste, greben koji je povezivao Bard Mt. sa obliznjim planinama postao je uocljiv mada smo jos uvijek bili daleko od cilja. Brian je ponovo ozivio poslije mucnog iskustva prolazeci kroz duboki snijeg, i poslije malo duzeg odmora nastavili smo put prema sedlu preko terena na kome snijega vise nije bilo.

Visoko na padinama ispod samog vrha mogli vidjeti dolinu iza sebe i put koji smo presli, a istovremeno Bard Mt. i greben do njegovog vrha je dolazio do izrazaja. Bez obzira o kom vrhu je rijec, vidici i pogledi u Koloradu vas nece razocarati, tako je bilo i tokom ovog uspona.

Posljednji dio uspona prema vrhu na samom grebenu bio je lagan, snijega gotovo da i nije bilo. Cesto puta smo zastajali da izrazimo cudjenje kako je malo snijega na okolnim vrhovima i u kakvom obliku ce nam se pojaviti ljeto.

Ja i Brian smo proveli jedno duze vrijeme na vrhu, imali smo osjecaj da se radi o jednom ljetnom danu iako je bio tek pocetak aprila. Ove godine proljece je doslo puno ranije nego je to obicaj u Roki planinama a samim time snijeg je jednostavno poceo da iscezava velikom brzinom. Bard Mt. nas nije razocarala ni u kom slucaju, prelijepi proljecni dan sa vidicima u beskonacnost bili su veliki razlog da zadovoljni napustimo vrh i krenemo nazad prema dolini.