Winfield Peak i Virginia Peak

Winfield Peak
Visina: 13077 ft / 3985 m

Virginia Peak
Visina: 13088 ft / 3990 m

Sawatch Range, Colorado
Datum: 09 Septembar 2016 god.

Ovo ljeto protice u znaku Sawatch Range i pohodu na veliki broj vrhova kojih zasigurno u ovom planinskom gnijezdu ne nedostaje. Nakon pohoda na Erwin Peak i Blaurock Mountain, koji se mogu vidjeti na slici, uocili smo ovaj greben i nakon malog studiranja karte donijeli smo odluku da izadjemo i na ove vrhove. Kao i vecina planina ne samo u ovom vijencu, vec i u ostalim dijelovima Kolorada, ako nisu ''fortineri'' znacilo je da cemo zasigurno biti sami i da cemo morati osmisliti put prema vrhovima. Iako ova dva vrha nisu iznad cetiri hiljade metara, bila je to samo dodatna motivacija, jer je u tom slucaju znacilo kretanje kroz teren koji nije oznacen i bez staza, sto u svakom slucaju daje poseban zacin ovoj maloj avanturi.

Ponovo je moj partner bio Bryan, koji je bio zaduzen da uz pomoc GPS navigatora napravi pravac kretanja, koji je to kao i u predhodnim turama uradio na najbolji moguci nacin, Zadatak je bio jednostavan, naci najlaksi ili najefikasniji nacin da se domognemo grebena gdje onda sve postaje vise nego ocigledno. Nedaleko od ova dva vrha nalazi se jedna od najpopularnijih planina u Koloradu, Mt. Huron koja posebno tokom ovog mjeseca privlaci na stotine planinara tokom vikenda.

Tako je bilo i ovog carobnog septembarskog jutra, dok je veliki broj ljudi, sudeci po broju automobila koje smo zatekli na parkingu hrlio prema jednoj od najvisih planina u ovoj drzavi, nas dvojica smo imali sasvim nesto drugo na umu. Ono sto daje posebnu draz ovim planinama koje su jos uvijek nepoznanica ili kako ja to kazem, koje niko nece jeste to sto ne postoje staze pa cesto puta vidimo ili otkrijemo nesto sto se ne vidi dok tutnjamo dobro utabanim i prasnjavim stazama.

Septembar je poseban ako ne i najljepsi mjesec u Koloradu, kada je ljeto na izmaku a jesen doslovno se pojavi preko noci. Ljetnje temperature su iza nas sto planinarenje cini ugodnim a pri tome ne moramo se brinuti o nenajavljenim olujama koje isceznu pocetkom mjeseca. Na nase ugodno iznenadjenje nailazili smo na blagodeti prirode za koje osim divljih zivotinja vjerovatno nikada niko nije imao priliku da ubere.

Najbolje i najljepse stvari u planini i jeste moguce vidjeti samo ako se udaljimo i skrenemo sa staza. Mada. u danasnjem trendu planinarstva jedino uzivanje i zadovoljstvo koji mnogi dozivljavaju jeste izlazak na vrh, dok se mnogo toga u toku uspona i ne primjeti. Zato ja i volim ovakve ture, kada se kao nekada u vremenu pionirskog planinarenja u Koloradu moramo sami snalaziti i orijentisati a da se pri tome ne izgubimo. Stvari su danas malo drugacije, kompas skoro da vise niko i ne koristi tako da sve pociva i bude podredjeno malom elektronskom uredjaju.

Priliko ovakvih uspona navigacija kroz sumu i pronalazak najlakseg pravca je osnova, mi smo pokusavali da to ucinimo sto je moguce jednostavnim, izbjegavajuci rastinje i kretajuci se po manje vise ogoljelom terenu. Na nekim mjestima morali smo odstupati od zacrtane rute da bi se poslije ponovo vracali na istu. Stemi teren, rastinje, stijene cinili su svoje pa je kretanje bilo jako sporo, ali biti brz nije najvaznija osobina na planini, vec strpljenje i upornost.

Konacno smo ugledali svjetlo na kraju tunela izlaskom na visine gdje vise zivot za drvece nije bio moguc, a samim time nama su se otvorili novi horizonti i perspektive. Ono sto je dominiralo horizontom jesu dvije planina na kojima smo bili prije par sedmica, Erwin i Blaurock. Iz ovog ugla, distance i perspektive dosla je do izrazaja njihova velicina a prije svega mogli smo vidjeti nas kompletan pravac kretanja prema tim vrhovima.

Tri Apostola (reportaza)

Sa druge strane dvije zaista lijepe planine Ice Mountain i North Apostole zauzimale su centralni vidik u nasim ocima. Ice Mountain je jedna od najintersantnijih i najatraktivnijih planina u ovom vijencu, za razliku od svih petnaest fortinera u ovom vijencu uspon je puno tezi i zanimljiviji.

Poslije malog evociranja uspomena na neke predhodne uspone na okolne planine morali smo se vratiti u stvarnost jer imali smo jos puno posla prije izadjemo na greben koji se nadvijao iznad nas. Greben je postao stalan i prisutan u nasim ocima, samo nismo znali koji je pravi vrh ili cemo jasniju sliku dobiti kada izadjemo na sedlo. To vise nije ni bilo vazno, najvaznije je bilo da nije bilo drugog mjesta gdje bih zelio biti nego ovdje, definicija za usamljenost, bijeg od ljudske gluposti i ludila,a jos bolje i vise od toga, nikoga osim nas nije bilo.

Mount Blaurock i Erwin Peak (reportaza)

La Plata Peak (reportaza)

Mt. Huron

Dolina koju smo ostavili iza sebe.

Virginia Peak

Jos jedan pogled za vise visene prema Tri Apostola.

Dolazak jeseni mogao se nazirati, za samo par sedmica ambijent ce biti sasvim drugaciji.

Izlazak na greben bio je znak da je najtezi dio posla bio uradjen, mada smo jos uvijek imali taj uvijek ruzni i nezahvalni teren ispred nas. Iako su nasi zglobovi vec uveliko bili podobrano istrenirani i naviknuti na kretanje po ovom kamenjaru razloga za opustanje nije bilo. Odlucili smo da krenemo prema Winfield Peak kao prvom odredistu preko dobrog poznatog terena iz predhodnih tura. Na pocetku smo bili malo zbunjeni da nadjemo pravi vrh, jer tu se nalazilo nekoliko vrhova koji su izgledali visi ili iste visine kao predhodni, ali za to uvijek postoji magicna sprava GPS.

Negdje ispod samog grebena.

Na vrhu grebena, na koju stranu sada krenuti?

Odlucili smo se Winfield Peak kao prvo odrediste.

Teren koji nam je dobro bio poznat, jer ovi grebenovi su skoro pa identicni, stvar navike moglo bi se reci pa se ponekad cini da planinarimo na istoj planini od prosloe sedmice. Kako bilo, bila je ovo jos jedna lijepa i zanimljiva avantura koja nam je donijela dva nova vrha. Ovo ljeto je u znaku planina iz Sawatch Range, nadam se da cemo naredno ljeto posvetiti nekom drugom vijencu, ali zbog blizine i pristupacnosti ovaj dio Kolorada je uvijek kao realna i izvjesna opcija.