''Fortiner'' sa Zijom
Handies Peak (14, 048 ft / 4282m)San Juan Range , Colorado
Datum: August 02, 2013
Handies Peak, nase odrediste.
Handies Peak je cetrdeseti ''fortiner'' po visini i jedan od onih iz grupe najlaksih. Ova lijepa planina smjestena u San Juan vijencu u ljetnom periodu predstavlja pravi praznik za oci. Iako je bio pocetak mjeseca avgusta, i ljeto je vec bilo u drugoj polovini, usljed monsunskih kisa koje su vladale posljednjih 3-4 sedmice, u ovim vrletima kao da je tek doslo proljece.
Izlazak sunca u San Juan vijencu.
Zijo je vec bio nekoliko dana u ovom dijelu Kolorada, iako je bila polovina radne sedmice ipak smo uspjeli naci vremena da se nadjemo u Lake City, gradicu podno San Juan planina. Vrijeme ovog ljeta je jednostavno nepredvidljivo, svakodnevne poslijepodnene kise i grmjavine kontrolisale su veci dio svih planinarskih planova. Samo 3-4 dana na stazi koja vodi preko kontinentalne podjele americkog kontinenta Zijo je bio primoran da odustane i predje na plan B. Plan B nije postojao, ali u ovom izobilju planina i vrhova, bilo je jednostavno naci neku novu alternativu.
Sa izlaskom sunca i kisa je posustala.
Dan prijeZijo je imao malo vise srece sa vremenom pa je uspio izaci na vrh jos dva laksa ''fortinera'', Redcloud i Sunshine na kojima sam vec bio prije par godina, pa je Handies Peak dosao kao odlicna prilika za nekim novim iskustvom i vrhom. Noc smo proveli kampujuci neposredno ispod planina u jednoj uvali koja se zove Grizzly Gulch. Kisa je padala skoro tokom cijele noci, ali kao da nije imala namjeru da posustane niti tokom ranog jutra. Krenuli smo dobro oznacenom stazom nesto poslije pet sati.
Nas vrh postao je vidljiv nakon ulaska u dolinu.
Put prema vrhu je nasto manji od seam kilometara uz visinsku razliku od nasto manje od 1120 metara. Prvih 3-4 kilometra kisa je bila nas vjerni pratilac, ali izlaskom iz sume prema padini koja vodi u pravcu sedla, stvari na terenu su se pocele mijenjati u nasu korist. Kisa i oblaci su se razisli za samo nekoliko minuta i tako opasnosti od statickog elektriciteta i grmljavine za sada nije bilo.
Prelijepo jutro u dolinana San Juan vijenca.
Ostatak puta prema vrhu protekao je u jednom laganom i ugodnom planinarenju, ali izlaskom na greben sa zapadne strane dolazio je jedan novi talas sa oblacima i kisom. Ipak taj talas nas nije zahvatio u toku izlaska na vrh, niti samim boravkom na vrhu, uspjeli smo pobijediti ali samo za kratko jer smo ipak morali krenuti bojeci se onog najgoreg.
Put prema sedlu bio je vise nego ocigledan.
Handies Peak je bio priprema i zagrijavanje za ono sto ce slijediti kao sljedeci izazov, jedan od najtezih i opasnijih ''fortinera'' u Koloradu. Handies Peak je za razliku od vecine vrhova u ovom dijelu Kolorada pokazo svoje blago raspolozeno lice, pa se mozda ponovno sretnemo nekim novim pravcem i u drugom godisnjem dobu.
Neki drugi vrhovi u komsiluku.
Ljepota jutra u punom jeku.
Vrh je poceo dobijate nove oblike.
Zavrsni dio prije sedla.
Whitecross Mt dijeli isto sedlo.
Posljednja strmina prema vrhu.
Zijo u zavrsnom dijelu prema dijelu koji vodi prema sedlu.
Oluja se sprema.
Sa druge strane planine.
Posljednji metri prema ravnom dijelu na vrhu.
Zavrsni dio prema vrhu.
Zijo pred samim vrhom.
Pogled sa vrha.
Poziranje prije kise koja je navaljivala iza nas.
Tipicno ljetno vrijeme za Kolorado.
Bijeg sa vrha.
Vrh iza nas.
Pogled prema dolini.
Silaskom sa planine i vrijeme se promijenilo.
Tipicna slika za San Juan planine.
0 komentari:
Objavi komentar