Hagar Mountain
Visina: 4030 m / 13220ft
Front Range, Colorado
Datum: Novembar 24, 2012
Prilaz prema Mt. Hagar bio je ispunjen carobnim pejsazima.
Cudna igra oblaka na kontinentalnoj podjeli.
Zapadna strana Mt. Citadel, ljepotice Front Range vijenca.
Taj dio je bio puno opasniji i slozeniji nego procjep, jer se trebalo prelaziti preko zasiljenih stijena ispunjenih snijegom i ledom. Poslije desetak minuta ''borbe'' konacno sam bio na vrhu izlozen vjetru koji je iz cistog i tirkizno plavog neba prijetio da ce me odnijeti svakog trena u provaliju sa istocne strane.
Ipak sam uspio naci privremeno skloniste u kojem sam proveo skoro sat vremena uz povremena napustanja koja su bila namijenjena za fotografisanje.
Spustanje je bilo puno lakse jer sam izabrao drugu stranu grebena.
Mt. Hagar je bila iza mene i jos jedna uspjesna Roki avantura.
Visina: 4030 m / 13220ft
Front Range, Colorado
Datum: Novembar 24, 2012
Mt. Hagar
Mjesec novembar uglavnom je protekao u nekom cudnom, za Kolorado i ovo doba godine u nekom neisbalansiranom vremenskom raspolozenju. Naviknuti da Roki planine vec odavno bude zalivene i pokrivene snjeznim pokrivacem, ove godine svjedoci smo jednog cudnog vremenskog koda, da li je to rezultat globalnog fenomena pod imenom globalno zagrijavanje ili one druge konspirativne teorije pod nazivom klimatske promjene, niko jos nije siguran. Kako bilo posljednjeih mjesec dana bilo je idealno za avanture u Roki planinama, pa sam to na najbolji moguci nacin i iskoristio sa pet uspona, solo ili sa nekom od mojih planinarskih ahbaba.
Prilaz prema Mt. Hagar bio je ispunjen carobnim pejsazima.
Mt. Hagar je jedan od nekoliko stotina cetiritisucnjaka u Koloradu, a njegova relativna blizina Denveru bili su jedan kriterija u odabiru planine za ovaj vikend. Minulog ljeta imao sam priliku biti na nekoliko vrhova sa kojih se mogao vidjeti i ovaj, tako da je Mt. Hagar nasao mjesto u tefteru kao potencijalna tura ove jeseni ili zime. Iako su uslovi bili daleko od zimskih, sa obzirom da sam se uputio solo, znaci oprema i ozbiljnost su bili zimski.
Mt. Citadel postao je vidljiv sa staze.
Put od 150 km, koliko je udaljen prilaz prema ovoj planini presao sa nesto manje od dva sata, sto je znacilo i kasni uspon. Ljetno i jesenje nepredvidivo vrijeme koje donese opasne oblake i grmljavinu bilo je daleko iza nas, tako da nije potrebe za nekim startom prije zore ili nego sunce izadje.
Cudna igra oblaka na kontinentalnoj podjeli.
Pored mene nikoga nije bilo u ovim vrletima, tako da u tim situacijama oprez je uvijek opreativna rijec. Staza koja je vodila prema vrhu jedne od susjednih planina, Mt. Citadel zavrsavala je na obroncima te planine, a moj put u zaobilasku vodio je preko terena koji je licio na alpsku tundru. Vrijeme je bilo cudno toga jutra, vjetar koji je puhao za zapadne strane nagomilao je oblake na jednoj starni pa je u tom pravcu izgledalo apokalipticno, dok je u pravcu moga kretanja nebo bilo plavo mediteransko.
''Golden Bear Peak'' dominirao je horizontom.
Konacno se poceo otkrivati i vrh planine koja je bila moje odrestiste toga jutra, prilaz je bio jednostavan mada jos uvijek nisam bio siguran iz kojeg pravca ce biti izvrsen moj napad na vrh. Najlaksi pristup prema vrhu je greben za jugozapadne strane ali i mnogo duzi. Ono sto je meni cinilo najlaksim bila je direktna linija koja je vodila iz podnozje prema vrhu, mada sa, znao da prije samog vrha treba proci procjep koji sa ledom moze predstavljati stvarnu prepreku.
Pomalo stidljivo Mt. Hagar poceo je otkrivati svoje lice.
Mt. Bethel, cije su padine sa istocne strane uvijek opasnost za I-70 autoput od lavina.
Konacno, planina je bila ispred mene.
Dobra kondicija i zelja za jos jednim vrhom bili glavni pogon na ovoj strmoj i dugoj padini. Ono malo snijega nije bilo prepreka ali je krilo opasnost od rupa koje planinari zovu ortopedske zamke, ali zato je operativna rijec...oprez, oprez bila uz svaki korak.
Odlucio sam se slijediti tragove koji su vodili direktno prema vrhu.
Zapadna strana Mt. Citadel, ljepotice Front Range vijenca.
Nakon izlaska na greben sa kojeg su horizonti dobili drugaciji i potpunu sliku, ostala je posljednja i najozbiljnija prepreka ispred mene. Imajuci u vidu da sam solo znao sam da mjesta za gresku nije bilo. Nakon nekoliko minuta i taj dio je bio iza mene, nekako mi se cinilo puno laksim nego sam ocekivao, ali sam vec tada donio odluku da ce spustanje biti preko druge strane grebena. Iako sam prakticno bio na vrhu, pravi vrh za geoloskim znakom i sveskom za upisivanje bili nekih trridesetak metara ispred mene.
Pravac prema vrhu postajao je sve ocigleniji i jasniji.
Perspektiva je cudna stvar, svakim korakom prema vrhu Mt. Citadel je dobijao novu dimenziju.
Taj dio je bio puno opasniji i slozeniji nego procjep, jer se trebalo prelaziti preko zasiljenih stijena ispunjenih snijegom i ledom. Poslije desetak minuta ''borbe'' konacno sam bio na vrhu izlozen vjetru koji je iz cistog i tirkizno plavog neba prijetio da ce me odnijeti svakog trena u provaliju sa istocne strane.
Ipak sam uspio naci privremeno skloniste u kojem sam proveo skoro sat vremena uz povremena napustanja koja su bila namijenjena za fotografisanje.
Ono malo snijega sto je bilo na padinama cinilo je uspon mnogo interesantnijim.
Mt. Hagar je pruzio vise od ocekivanja, u nekim drugim uslovima sa vise snijega ovaj uspon bio ispunjen sa puno vise opasnosti, jer tokom zima za puno snijega lavine su cesta pojava. Danas to nije bio slucaj, jer malo snijega koji je pada tokom oktobra i mjestimisno snijegom zaprasenim planina opasnosti nije bilo. Naprotiv, bio je to jos jedan uspjesan bijeg od civilizacije.......
Pogled prema vec predjenom dijelu strme padine.
Oblaci koji su me slijedili imali su zastrasujuce oblike i dezene.
Neg.dje na pola puta vrhu, stitinjak metara od granice sa 4000 metara.
Nije potrebe za derezama. ali sam na ccizmama imao microspikes, idealan alat za ovaj teren.
Konacno na dijelu koji vodi prema vrhu grebena.
Jos jedan osvrt na dio koji je ostao iza mene.
Greben je postao vidljiv a samim time i moja sansa za vrh.
Sa grebena su mogle vidjeti dva cetiritisucnjaka u komsilku koje sam imao priliku penjati ovog ljeta, Pettingell i Bard.
Prva prava prepreka prema vrhu bio je vertikani procjep u stijeni.
Negdje na polovini imao sam dobar oslonac da uslikam procjep iz ove perspektive.
Ovaj dio je ostao iza mene....
Konacno vrh, iako je pravi vrh bio tridesetak metara na drugoj strani grebena.
Silata stijene je bila stvarni vrh.
Pogled prema istoku.....
Pogled prema zapadu....
Pogled prema jugozapadu....
Pogled prema sjeveru....
Mt. Hagar je bilo moja toga dana, pored mene nikoga nije na ovim vrhovima.
Kinezi su nekada davno rekli...''Ako se ne popnes na planinu, neces vidjeti dolinu''.
Spustanje je bilo puno lakse jer sam izabrao drugu stranu grebena.
Mt. Hagar je bila iza mene i jos jedna uspjesna Roki avantura.
Album sa slikama:
2 komentari:
Some beautiful shots again Sen and the snow does seem to be getting a bit thicker!
Thank's Antony! It's crazy dry here in Colorado, this is nothing,we need some major, major snow storm around here.
Objavi komentar