Drift Peak Posted by Senad Rizvanovic on 12:39 6 comments

Dan kada je vjetar uzeo slobodan dan....
Drift Peak
Visina: 13,900 ft / 4237 m
Tenmile Range, Colorado
Novembar 27, 2011
Ucesnici: Mark, Leonard, Jason, Mandy i Senad
Planinarska grupa ''Rocky Mountain Madness''

''Ptice su nestale negdje u nebo,

I posljednji oblak je ispario.

Sjedimo zajedno, planina i ja,

Sve dok ne ostane planina sama.''

Wang Changling ( 690. - 756.) pjesnik iz dinastije Tang.

Drift Peak na popodnevnom svjetlu sa Clinton jezera, cijela duzina ''Villa
grebena''je vidljiva.

Istocni greben koji vodi prema vrhu Drift Peak je popularno ''izletiste'' planinara tokom zime i proljeca. Iako se smatra relativno sigurnim pravcem ovaj greben bio je popriste nekoliko nesereca a najtragicnija se desila decembra 1990 godine kada je lokalni penjac Henry Villa smrtno stradao u snjeznoj lavini, pa danas ovaj greben nosi ime po njemu ''Villa Ridge''.

Prve zrake sunca iznad Copper Mountain poznatog skijaskog centra.

Zapani greben na Pacific Peak-u, jednom od cetiritisucnjaka u komsliku.

Nas cilj je poceo da otkriva svoje cari, sedlo sa dva  vrha na desnoj strani
grebena je Drift Peak.

Prilaz planini trebao je biti jednostavan ali Leonard jedan od ucesnika kao da se htio pokazati ili dokazati sa novim gumama i elektricnom vitlom  na svom Toyota ''4runneru'' pa nas je zamalo ostavio u kanalu na putu koji je bio pokriven snijegom vise od jednog metra.

Sve je moglo da se zavrsi prije nego sto je i pocelo......

Put je bio dobro ugazan od strane skijasa i onih sa krpljama na nogama pa se cinilo da se u podnozje planine moze doci autom. Kao da smo se na vrijeme zaglavili i nekako uspjeli vratiti auto na sigurnije tlo, jer u poslijepodnevnim satima situacija na ovom putu bila je puno ''meksa''.

''Snowshoeing'' kroz sumu na putu prema ''zlatnom brdu''.

Padina ispod same planine nosi ime ''Zlatno Brdo'' , razumljivo s obzirom koliko napustenih rudnika se nalazi u ovim sumama i vrletima, ali kao vecina rudnika iz vakta zlatne groznice, proizveli su vise snova nego zlata.

Predah prije proboja.....

Mark je bio zaduzen za probijanje ove dionice..

Negdje ispod sedla koje spaja Zlatno Brdo i Villa greben tokom zime vjetar napravi strehu koja je stalna i prisutna prijetnja. Takva kakve jeste zla i ohola sije strah medju planinarima, pa smo u nastojanju da je zaobidjemo promijenili pravac kretanja.....kroz sumu, pravo i kroz cijelac.

Timski rad na djelu.

Pomalo je sve pocelo imati smisla...

Jernikakva prtina ne prosiruje covjekove vidike, svu beskonacnost
nosi u samom sebi.

Zlatno Brdo je bilo kraj jedne a pocetak druge etape uspona. Onaj laksi dio bio je iza nas, i bez obzira na dubok snijeg koji nas je znatno usporio i malo umorio jos uvijek velika doza adrenalina gurala nas je naprijed da sto prije dodjemo do grebena i pocnemo sa pravim penjanjem.

Tamo gdje je sunce, tamo je spas!

Villa greben ispred nas.....

Kao da je sve teko pocelo, toliko truda a ni pola puta...

Dvije obale, dva grebena, dva cetiritisucnjka
Pacific i Atlantic.

Villa greben nudi za svakoga ponesto, iako nije tehnicki zahtjevna natjerace svakoga na veliku paznju. Drift Peak je veliko igraliste za one koji vole ''scrambling'' na kamenu i snijegu.

Odmjeravanja snaga prije okrsaja.

3, 2, 1 kreni.....

Prvi susret sa nepravilno naslaganim i nesigurnim stijenama.

Svaki korak , svaki kamen nepovjerenja.

Vrh je bio tako blizu a tako daleko.

Prvi dio je bio iza nas...

Uspon je pocinje da bude zanimljiv.

Put prema vrhu je bio vise nego ocigledan.

Leonard, pedesetogodisnjak, ovog ljeta  popeo se na sve Colorado ''fortiners''.

U daljini se nazire Holly Cross, jedan od najljepsih ''fortinera'' u Koloradu

Vrijeme za odmor i proipremu za zavrni dio.

Nije ostalo jos puno do vrha.

U jos jednoj borbi sa kamenom...

Jedan korak do cilja...

Proteklih nekoliko sedmica vjetar je divljao skoro kroz cijeli lanac Roki planina, u nekim dijelovima ostavljajuci stotine ako ne hiljade oborenih stabala iza sebe. Vrijeme je bilo na nasoj strani, jer vjetra uopste nije bilo, cak ni samome vrhu! Ovaj dio lanca poznat pod imenom Tenmile Range je vjetrovit tokom cijele godine ali danas ga nije bilo....kao da je uzeo slobodan dan.

Konacno vrh!

Znaci, bili smo na dobrom putu.

Pogled sa vrha Drift Peak je bila nagrada za sav nas trud i iskoristili smo je da uzivamo u njemu petnaestak minuta prije nego smo krenuli nazad.

Jos jedan vrh iza nas...

Tek smo na pola puta, valja nama dole....