Mt. Ouray Posted by Senad Rizvanovic on 08:07 7 comments

Mt. Ouray
Planina mira....
Elevation: 13971 ft / 4258 m
Sawatch Range, Colorado


Mt. Ouray je imao priliku da vidi vise planinara na svojim obroncima prije stotinjak godina kada su vozovi tutnjali  preko Marshall Pass ( Marsal prevoj), nego sada tokom najljepseg ljetnog vikenda. Iako pripada Sawatch Range, jedan je od najuznijih vrhova u tom dijelu, pomalo  izolovan i odovjen od ostatka planina u ovom lancu pa  gledajuci iz obliznjeg gradica Poncha Springs izgleda njezno i usamljeno. Planina koja nije tako poznata i prepoznatljiva, ali sa bogatom povijesti, bila je tu, stajala i kao da je molila da bude osvojena kao bezbroj puta ranije, ali za nas bila je novo i nepoznato iskusenje......

Marshall Pass i Mt. Ouray 1899 god.

Slika sa pocetka pocetka proslog vijeka,
dok su jos vozovi tutnjali preko Marsall Pass-a.

Planina je dugo vremena bila bez imena, da bi danas nosila ime po poglavici plemena Ute plemena iz 18 stoljeca, Chief Ouray. Poglavica Ouray je bio poglavica plemena Tabeguache Ute, poznat kao covjek mira, covjek koji je pokusavao da uspostavi mir izmedju njegovog naroda i bijelaca. Bijelci su cijenili njegovu inteligenciju i volju za kompromisom, u toku svoga zivota susreo se sa dva americka predsjednika. Nazalost, iste godine kada je umro 1880, njegov narod bio je protjeran i razmjesten u rezervat koji je smjesten u sadasnjoj saveznoj drzavi Utah.

Poglavica Ouray po kome je planina dobila ime.

"We do not want to sell a foot of our land that is the opinion of our people. The whites can go and take the land and come out again. We do not want them to build houses here."

Ouray 

Ako je planinarenje vasa stvar, ili ako ste zeljni visina, onda ste na pravom mjestu. Iznenadice vas kako vam je osim dobrih planinarskih cipela malo potrebno da se dosegnete u visine. Sawatch Range sa vise od stotinu vrhova preko cetiri tisuce metara zadovoljice svacije ukuse. Mt. Ouray sa visinom od 4258 metara (13971 ft) je medju najvisim vrhovima u Koloradu, tacnije nalazi se na 58 mjestu rangiranih vrhova.

Tokom ljeta voznja preko Marshall prevoja moze biti ugodna i jako interasantana sa prelijepim karajolikom kroz koji se provlaci, senzacionalnim pogledom prema jednom od najljepsih vijenaca u cijelom Roki planinskom lancu.

Dolaskom zime koja u ovim krajevima pokaze svoje lice u prvim sedmicama mjeseca oktobra, puno toga se promjeni u ovim vrletima pa voznja preko ovog prevoja je daleko od ugodne. Snjezni pokrivac koji se talozi nekoliko sedmica ucini svaki pokusaj da se vozilom dodje do vrha prevoja jako rizicnim.

U ranim jutarnjim casovima poslije par stotina kilometara voznje iz Denvera uspjeli smo izaci skoro do samog vrha prevoja, sto nam je davalo realne sanse sa obzirom na prelijepo vrijeme koje je najavljeno za taj dan da dodjemo do vrha.

Prvih dva, tri kilometra probijali smo se kroz sumu boreci se snijegom koji sa obzirom na stanje i formu predstavljao problem. Kao namjerno posut ili rasut secer po cijelom terenu svaki korak je bio propadanje u duboki snijeg i jedva smo cekali kada cemo biti u prilici izadjemo na dio gdje je sunce ucino snijeg malo stabilnijim.

Kako smo se priblizavali izlasku iz sume tako je snijeg poceo da bude puno cvrsci i krplje su bile od koristi.
Konacno je zapadni greben bio ispred nas, mada je do vrha ostalo jos mnogo borbe, ipak je lijepo bilo biti u prilici da konacno napredujemo prema vrhu.

Svakim osvojenim metrom poceli su se otvarati vidici, posebno do izrazaja dolazila je Mt. Antora, najuzniji cetverotisucnjak u lancu. Mt. Antora lijepa planina sa ovoh obronaka  sluzila nam je  kao orjentir.Mada je znatno nizi od Mt. Ouray kao ravnajacu se sa njenim padinama na horizontu davala nam je ideju koliko bi jos moglo biti do vrha.

Konacno kada smo bili na vrhu grebena koji cijelo vrijeme bio kao jedna vrsta cilja doslo je do razocarenja. Ispred nas je bila jako strma padina bez ikakve staze na vidiku prekrivena velikim stijema i kamenjem sto je znacilo da ce  ostatak uspona biti jako usporen i da svaki korak predstavlja opasnost.

Taj dan nije bio moj dan, prehlada i neaktivnost od dvije sedmice ostavile su traga tako da sam bio jako spor, mada taj dan brzina je bila posljednja stvar o kojoj sam razmisljao. Za ove kamene obronke izdrzljivost i koncentracija na svaki korak bila je mnogo vaznija. Snijeg koji je popunjavao prostor i rupe izmedju stijena i kamena svakim korakom predstavljao zamku.

Konacno nakon vec skoro nekoliko sati putovanja i nakon par laznih vrhova, pravi i stvarni vrh je bio ispred nas, vidljiv i opipljv.  Iako je vrh jos bio daleko ipak se raspolozenje pocelo mijenjati, i ostatak puta sam proveo uz ceste predahe i pogled koji nikoga nebih ostavio ravnodusnim.

Pogled sa vrha Mt. Ouray prema jugu otkrivao je cijeli vijenac Sangre de Cristo planina kao na dlanu. Skoro svi vrhovi su bili prekriveni dubokim snijegom, sto je znacilo da ce proci nekoliko mjeseci prije nego planine puste planinare u svoje okrilje.

Mt. Ouray je na neki nacin kontraverzna planina, jer postoji misljenje da se bez obzira na zvanicnu visinu od 13971 ft ipak radi o neotkrivenom ''fortineru''. Mike koji se stajao na najvisoj tacki zaravnjemog vrha sa svojim GPS mjerio je 14008 ft kao i mnogi drugi prije njega. Ostaje na zvanicnicima da potvrde novu visinu ili da se prica o novom fortineru prenese na nove generacije.

Vrijeme koje je ovaj dan bilo vise nego lijepo i nedovoljne kolicine snijega u ovom dijelu Kolorada ucinile su ovaj decembarski dan posebnim. Odmarajuci se na vrhu, oci su prelazile sa jednog na drugi vrh i kao da su govorile....koliko je jos vrhova ispred nas i nasem putovanju.