July 2nd, 2009
Mt.Harvard 14,420 ft (4395 m)
Mt.Columbia 14,073 ft (4289 m)
Razdaljina : 22 km
Elevacija : 1780 m
Vrijeme : 11 sati
Kombinovani uspon na ove dvije planine je jedna od tezih i vrlo zahtjevnih tura. Najkriticniji dio uspona je prijecenje sa Mt. Harvarda na Mt. Columbia. Zasigurno niko ne zeli biti uhvacen u losem vremenu u ovom 3.5 km dijelu gdje se elevacija gubi i do 700 metara. Ova dva vrha obicno se penju posebno, jer mnogi kazu da za kombinovani uspon vrijeme mora biti idealno.
Ko rano rani dvije srece grabi, pa u tom pokusaju da uhvatimo lijepo vrijeme krenuli smo rano, ako se za pet sati ujutro moze reci da je rano.
Pocetnih dva sta jedva da smo dobili na visini, cijelo vrijeme smo isli gotovo ravnom stazom, tek izlaskom iz sume poceli smo nazirati planine na horizontu i ono sto nas ceka,a to je bio dug i iscrpan dan.
Dok je jutro izmicalo ispod nasih nogu, uzivali smo u prelijepim predjelima i jos ljepsem jutro koje nam se otkrivalo u srcu Rokija.
Treci sat penjanja nam donosi vrh u vidokrug, a time i miris uspjesnog dana.
Bilo je 8:30 kada smo ja i Scott krocili na vrh Harvarda, zadnjih 300 metara uspona stavilo nas je test ali smo ga uspjesno odradili.
Pogled sa vrha pruzao se u beskraj, odlucili smo da uzmemo polusatni odmor i pokusamo sa vrh odrediti pravac prijecenja.
Bilo jedevet sati ujutro kada smo se poceli spustati sa vrha Harvarda i pokusavali smo naci pravi pravac jer oznacena staza izmedju ova dva vrha i nepostoji. Plan je bio jednostavan, biti na vrhu Columbije u 11 sati, ali iako smo znali da je malo nerealno.
Prijecenje nije proteklo onako kako smo planirali ili mislili. Izgubili smo cijeli sat vremena pokusavajuci pronaci prolaz kroz kameno polje.
Bilo je 12:15 kada smo zakoracili na vrh Columbije, nismo imali previse vremena za neki veci odmor jer nam je nekoliko crnih oblaka bilo za ledjima. Desetak minuta poslije napustanja vrha culi smo prve praskove gromova, odlucili smo da skrenemo sa staze i jednostavno se obrusimo niz strminu planine u nadi da cemo skratiti put do sume a samim time i izbjeci grmljavinu.
Bila je to vratolomna odluka ali se isplatila, dok smo ulazili u sumu koja je znacila neku vrstu zastite, cule su se kanonade gromova u daljini.
Bilo je 4 sata poslijepodne kada smo konacno ugledali auta na parkingu, 11 sati poslije pocetka ove avanture, trebalo mi vise od sat vremena da dodjem sebi.
">
">
">
Mt.Harvard 14,420 ft (4395 m)
Mt.Columbia 14,073 ft (4289 m)
Razdaljina : 22 km
Elevacija : 1780 m
Vrijeme : 11 sati
Kombinovani uspon na ove dvije planine je jedna od tezih i vrlo zahtjevnih tura. Najkriticniji dio uspona je prijecenje sa Mt. Harvarda na Mt. Columbia. Zasigurno niko ne zeli biti uhvacen u losem vremenu u ovom 3.5 km dijelu gdje se elevacija gubi i do 700 metara. Ova dva vrha obicno se penju posebno, jer mnogi kazu da za kombinovani uspon vrijeme mora biti idealno.
Ko rano rani dvije srece grabi, pa u tom pokusaju da uhvatimo lijepo vrijeme krenuli smo rano, ako se za pet sati ujutro moze reci da je rano.
Pocetnih dva sta jedva da smo dobili na visini, cijelo vrijeme smo isli gotovo ravnom stazom, tek izlaskom iz sume poceli smo nazirati planine na horizontu i ono sto nas ceka,a to je bio dug i iscrpan dan.
Dok je jutro izmicalo ispod nasih nogu, uzivali smo u prelijepim predjelima i jos ljepsem jutro koje nam se otkrivalo u srcu Rokija.
Treci sat penjanja nam donosi vrh u vidokrug, a time i miris uspjesnog dana.
Bilo je 8:30 kada smo ja i Scott krocili na vrh Harvarda, zadnjih 300 metara uspona stavilo nas je test ali smo ga uspjesno odradili.
Pogled sa vrha pruzao se u beskraj, odlucili smo da uzmemo polusatni odmor i pokusamo sa vrh odrediti pravac prijecenja.
Bilo jedevet sati ujutro kada smo se poceli spustati sa vrha Harvarda i pokusavali smo naci pravi pravac jer oznacena staza izmedju ova dva vrha i nepostoji. Plan je bio jednostavan, biti na vrhu Columbije u 11 sati, ali iako smo znali da je malo nerealno.
Prijecenje nije proteklo onako kako smo planirali ili mislili. Izgubili smo cijeli sat vremena pokusavajuci pronaci prolaz kroz kameno polje.
Bilo je 12:15 kada smo zakoracili na vrh Columbije, nismo imali previse vremena za neki veci odmor jer nam je nekoliko crnih oblaka bilo za ledjima. Desetak minuta poslije napustanja vrha culi smo prve praskove gromova, odlucili smo da skrenemo sa staze i jednostavno se obrusimo niz strminu planine u nadi da cemo skratiti put do sume a samim time i izbjeci grmljavinu.
Bila je to vratolomna odluka ali se isplatila, dok smo ulazili u sumu koja je znacila neku vrstu zastite, cule su se kanonade gromova u daljini.
Bilo je 4 sata poslijepodne kada smo konacno ugledali auta na parkingu, 11 sati poslije pocetka ove avanture, trebalo mi vise od sat vremena da dodjem sebi.
">
">
">
0 komentari:
Objavi komentar