#100
Visina: 4205m / 13795 ft
Datum: 21 Oktobar, 2012
Jos jedan nevjerovatno lijep vikend i izvan uobicajene vremenske seme za ovaj dio kalendarske godine bio je mozda posljednja prilika za novo planinarsko iskustvo negdje u Roki planinama u ovakvom ambijentu. Iako je snijeg u par navrata najavio skori dolazak zime, viskoke temperature u posljednjih desetak dana ponovo su kao u inat vratile idilicnu jesenju atmosferu. Jutra i noci su druga prica, temerature su vec odavno ispod tacke zamrzavanja, ali cisto nebo i jako sunce tokom dana puno toga promijene. Mt. Arkansas se nalazio na listi zelja za ovu godinu, ali nije bila pod nekim rednim brojem ili rasporedu tako da je i ova planina sasvim slucajno dosla na red. U takvom rasporedu i slucajnom odabiru ova planina je bila moj stoti uspon na jedan od vrhova preko cetiri tisuce metara u Koloradu. Broj koji meni licno nista ne znaci, osim jednog malog podsjetnika koliko je bilo potrebno vremena, hiljade predjenih kilometra i desetine hiljade metara nadmorske visine da bi se doslo do ove odrednice.
Ali u poredenju sa nekim mojim prijateljima i poznanicima planinarima iz ove drzave koji su popeli skoro svih sedam stoina vrhova preko cetiri tisuce metara, ja sam jos uvijek negdje na pocetku.
Mt. Arkansas spada u grupu tzv. ''bicenetnnials'' i po visini medju dvije stotine najvisih vrhova u Koloradu, a nalazi se u dijelu Rokija koji se Mosquito Range. Planina koja i nije tako cesto posjecena pa staza i ne postoji mada je pravac koji vodi prema sjevernom grebenu vise nego ocigledan.
Lijepo vrijeme, izuzetno toplo i bez vjetra bilo je nekarakteristicno za ovo doba godine, nismo se se zalili vec smo dan iskoristili na najbolji moguci nacin. I pored kasnog starta, imali smo dovoljno vremena za ovu avanturu, u planu je bio jes jedan vrh par kilometara daleko od Mt. Arkansas ali na kraju dana bili vise nego sretni sa ovom planinom.
Album sa svim slikama:
Visina: 4205m / 13795 ft
Datum: 21 Oktobar, 2012
Mt. Arkansas, poslijepodnevni odraz u jednom od jezera u podnozju planine.
Ali u poredenju sa nekim mojim prijateljima i poznanicima planinarima iz ove drzave koji su popeli skoro svih sedam stoina vrhova preko cetiri tisuce metara, ja sam jos uvijek negdje na pocetku.
Knute na pocetku uspona, iako nije bilo staze pravac kretanja je bio ocigledan.
Rudy, treci clan ekipe je siguran vodic u odabiru najkraceg puta prema grebenu.
Lijepo vrijeme, izuzetno toplo i bez vjetra bilo je nekarakteristicno za ovo doba godine, nismo se se zalili vec smo dan iskoristili na najbolji moguci nacin. I pored kasnog starta, imali smo dovoljno vremena za ovu avanturu, u planu je bio jes jedan vrh par kilometara daleko od Mt. Arkansas ali na kraju dana bili vise nego sretni sa ovom planinom.
Laksi dio uspona je vodio prema podnozju sjevernog grebena.
Par sat laganog hoda dovelo nas je ispod same planine i strme padine koja je vodila prema sjevernom grebenu, koji je trebao biti nas pravac prema samom vrhu. Odlucili smo da izbjegnemo padinu koja je vodila prema visocijem dijelu grebena, pa smo izabrali jedan od vodenih kanala koji je vodio na nizi dio grebena.
Strmi i direktni pravac prema grebenu pored toga sto je bio naporan bio je i najdosadniji dio dana.
Izlaskom na greben sve se promijenilo i ambijent je dobio na dramaticnosti.
Nije bilo boljeg mjesta za biti od ovoga u cijelom Koloradu!
Kada smo se konacno docepali grebena ostatak puta do vrha je bio puno sporiji zbog snijega i stijena izmijesanih ledom, ali mnogo interesntniji. Pogledi prema ostatku Mosquito vijencu i Sawatch koji se vidio u daljini bili su zadivljujuci.
Pravac prema vrhu izgledao je ocigledan.
Mozda je ovo bio i posljednji ovogodisnji vikend u planinama bez snijega, ali i ono malo snijega sto je bilo na planini ucinio je ovaj uspon puno ljepsim i interesantnijim. Ljeto koje je bez milosti istopilo svaki snjezni trag konacno je iza nas, sama posisao na zimu i snijeg je misao koja radujue!
Neki od vrhova koji su bili posjeceni prije par godina.
Prema zapadu otkrivao se Sawatch vijenac sa nekoliko najvisih vrhova u cijelim Roki planinama.
Nije bilo sve tako jednostavno kao sto je izgledalo na prvi pogled.
Jedan od laznih vrhova, ovaj put nismo nasjeli jer smo znali da nas ceka jos puno posla.
Knute i Rudy na dijelu gdje smo morali zaobici jedan dio grebena.
Posljednja prepreka bila je iza nas.
Ponovo smo bili u prilici da uzivamo u pogledu prema nekim od vrhova u komsliluku.
Stvarni vrh je bio konacno ispred nas, jasan i ostvariv.
Knute na vrhu Mt. Arkansas.
Zivjeli! 100 vrhova iza, jos stotine ispred nas!
Rudi odmjerava greben koji vodi prema vrhu.
Mt. Arkansas je pruzio vise nego smo ocekivali.
Mt. Democrat jedan od ''fortinera'' odslikavao seu jednom od desetina jezerca ispod ovih vrhova.
Mt. Arkansas i sjeverni greben davali su prelijepu sliku sa vrha Fremont prevoja.
0 komentari:
Objavi komentar