Jasper Peak Posted by Senad Rizvanovic on 11:11 5 comments

Dan nezavisnosti 
Jasper Peak
Elevation: 3940 m / 12923 ft
Indian Peaks Wilderness
Duzina : 16 km
Datum: Juli 04, 2012

Jasper Peak duboko sakriven u srcu Indian Peaks cini uspon jednom malom avanturom.

Jasper Peak je lijepo i dobro sakriven vrh u srcu Indijanskih vrhova i tesko ga je primjetiti sa okolnih planinskih staza. Mozda zato je i poseban, jer je nepoznat i rijetko posjecen, ali u svojoj ljepoti sigurno ne zaostaje za visim i poznatijim vrhovima u Koloradu. Ovaj vrh bio je na mom radaru vec jedno duze vrijeme, zelja mi je bila jedan od direktnih  snijeznih pravaca ali ove godine stvari na terenu bile su savim drugaciji. Bez obzira sto nije bilo snijega za takvu vrstu uspona, izlazak na vrh preko jednog od dva grebena zasigurno nije setnja kroz aleju. Ovaj dio parka je veoma posjecen, dio staze koja vodi preko prelijepog Dijamant jezera tokom vikenda vidi stotine posjetilaca. Znao sam da ce to biti slucaj i ovoga drzavnog praznika, Dana nezavisnosti, ali iz ranijih iskustava znao sam da rano jutro razdvaje izletnike i planinare. Tako je bilo i ovog jutra kada je Amerika slavila svoj 263 rodjendan, u sami osvit zore na pocetku staze prema jezeru koje zanimljivosti radi, nosi ime 4 Juli. Ovaj datum i praznik i poslije velikog broja godina zivota  u Sjedinjenim drzavama na sjetan  nacin doziva jedan praznik iz mog prvog zivota.

Jutro je nagovjestavalo nevrijeme...

Pored mene stazom prema jednom od vrhova zaputilo se nekoliko planinara, ali samo poslije par kilometara staza se razdvaja na dva dijela, jedan dio ide prema Arapahoe prevoju, a drugi..moj, prema Diamond Lake.

Ljeto koje je ove godine stiglo nesto ranije nego obicno stavilo je u izlog svu svoju mastovitost i raznovrsnost. Iako je ovog ljeta Kolorado na udaru velikih vrucina i pozara kao posljedica toga, na ovim visinama i uz malo vlage i vode priroda je satkala najljepse cvijetne cilime i serdzade. Dobro utabana staza koja je savijala kroz crnu i zdravu borovu sumu bila je pusta, ali za par sati slika ce biti drugacija. Prvi dio ture, ili kako sam je nazvao setnja kroz aleju bila je sastavljena od cestog zaustavljanja i fotografisanja planinskog cvijeca, koje za mene ima poseban znacaj. Planinarenje tokom cijele godine , svjedocenje o dolasku jedne a odlasku druge sezone, budi znatizelju o savrsenstvu mehanizma koji vlada na visim i boljim prostorima.

Jasper Peak jos uvijek nevidljiv sa staze, ali prilaz planini bio je izazovan.

Diamond Lake je opravdalo epitet planinskog dragulja, iako vidi veliki broj ljudi davalo je osjecaj izolovanosti. Ovdje se zavrsavala moja setnja, navigacija iznad jezera prema drugom istoimenom gornjem gorskom oku bila je malo drugacijia. Jezero je bilo smjesteno ispod samog  ‘’Istocnog grebena’’ , sto je bio jedan od pravaca prema vrhu. Topografska karta je ocitavala par mjesta gdje pristup prema grebenu osim strme padine ne predstavlja veci problem. Vise od svega nadolazece nevrijeme bilo je moja najveca prepreka. Pored toga sto sam bio sam, posljednja stvar koju sam zelio je biti uhvacen u nevremenu i grmljavini. Odlucio sam krenuti dalje i donositi odluke ovisno o razvoju i pravcu kretanja oblaka koji su nadirali iza mene.

Kretanje je bilo ubrzano, cilj je bio biti na vrhu prije 10 sati toga jutra.

Susno ljeto je ucinilo svoje, vodopad se bori za svoj zivot.

Izlazak na greben je bio najtezi dio uspona, ne zbog svoje nepristupacnosti i strmine, vec zbog utrke sa vremenom.  Znao sam da onog trenutka kada stupim na greben koji se kao krivudava rijeka protezao prema vrhu,da cu znati odluku. Tako je i bilo, oblaci su se kretali paralelno sa grebemom i kao zakaceni visili iznad cijele doline, a dok je Jasper Peak bio cist i otkriven ispred mene. Sve ono sto se desilo poslije, desilo se na brzinu, tako da sam izgubio osjecaj za vrijeme, i prije nego sam bio svjestan vec sam bio na vrhu.

Nisam se puno zadrzavao, nekoliko minuta i vec sam bio na putu prema jezeru drugom stranom grebena prema jezeru. Hladna kisa koja se srucila na mene na putu prema Dimand Lake bila je znak da cesto puta umaknemo ali nikad ne pobijedimo prirodu njene nepredvidjene cudi.  

Ako volite prirodu i planinsko cvijece, ovo je pravo mjesto za vas.

Svakog ljeta ostanem zatecen ljepotom ovog mjesta.

Juli, kao najljepsi mjesec u Kolorado planinama.

Svakim predjenim metrom cekala su me iznenadjenja.

Nije svima praznik, nekome je sasvim obican radni dan.

Iako opustosen jos uvijek stoji ponosan.

Columbine....ljeto bi bilo drugacije bez njih.

South Arapahoe, jedan od vrhova preko cetiri hiljade metara izdizao se iznad doline.

Sad cu reci svakom poljskom cvijetu, da ona nije jedina na svijetu ! Dobrica Eric

Voljeli planinsko cvijece ili ne, prizori vas nece ciniti ravnodusnim.

Jezero Dijamant je bilo kraj jedne a pocetak druge ture, poslije jezera sve je pocelo liciti na uspon.

 Columbine oko jezera bile su savrsene.

Diamond Lake bilo je prelijepo gorsko oko smjesteno u jednako lijepom ambijentu.

Samo jezero bilo je odlicno mjesto za prvi predah i utvrdjivanje daljeg kretanja.

Diamond Lake sa razlogom svakog dana tokom ljeta privlaci stotine izletnika, ali ne u ovaj rani sat.

Tepisi satkani najljepsim prirodnim bojama jos uvijek su plijenili moju paznju.

Columbine i njihova ljepota bile su jace od moje utrke sa vremenom.

Tamo gdje se staza zavrsavala pocinjala je moja mala avantura.

Mali slapovi prelijevali su se iz jednog u drugo jezero.

Bezimeno jezero bilo je znak da sam na dobrom putu.

Mogao sam reci....konacno planina....

Negdje gore bilo je smjesteno gornje Diamond Lake, jos uvijek meni nevidljivo.

Greben koji se protezao sa moje desne strane bio je moj glavni orjentir.

Konacno prepoznatljiva slika nekoliko snjeznih pravaca prema vrhu planine, ali snijega nije bilo.

Ovo je bio dobar znak da se zaputim prema grebenu.

Upper Diamond Lake postalo je vidljivo...

Ali isto tako postao je vidljiv greben i kraj moje kamene agonije.

Konacno sam bio tamo gdje sam zelio biti, na grebenu sto mi je davalo realne sanse da pobijedim nadolazece nevrijeme.

Jezero i pocetak mog uspona preko grebena bili su vec daleko iza mene.

Sa ove tacke bilo je sve vidljivo, jezero ispod mene... 

ali i vrh ispred mene....

Biti ili ne biti, pitanje je sad?

Class 3 teren je uvijek zabavan....

ali sa oblacima koji su me pratili, nije bilo mjesta zabavi..

Odluka je donesena, vrh mora pasti...

Preko ove snijezne padine hvatao sam zalet prema vrhu...

Mt. Neva i njena jezera, jos jedan dragulj Indijanskif vrhova.

Izgledan ali jos uvijek dalek..

Poslije prelaskpreko ove kote vrh je bio jedina opcija.

Indian Peaks na horizontu.

Veliki dio grebena je vidljiv ispod samog vrha.

Pola puta je bilo iza mene, laksi i brzi silazak sa vrha bio je sa druge strane.

Neka druga jezera za neku novu turu.

Moj krug polako ali sigurno se zatvarao.

Snijezni Lav, jedan od direktnih pravaca prema vrhu sacekace neku drugu priliku.

Mjesto silaska sa grebena prema jezeru ostalo je iza mene.

Nevrijeme me je konacno stiglo, ali poslije par sedmica  i temperatura preko 40° bilo je vise nego dobrodoslo.