Kit Carson & Challenger Point

Kauboji i Rakete

Kit Carson (14165 ft / 4317m)
Challenger Point (14081 ft / 4292m)
Sangre De Cristo, Colorado
Juli 31, 2011

Prve sunceve zrake na Kit Karson-u

Kit Carson i Challenger Point su dio velikog planinskog masiva smjestenog u srcu Sangre de Cristo planinskog vijenca u juznom Koloradu. Sangre de Cristo je najuzniji dio Roki Mountain planinskog vijenca, proteze se u u dvije savezne Americke drzave, New Mexico i Colorado, a duzina ovog podvijenca je skoro 300 milja.

Prilaz prema Kit Carson iz pravca Willow Lake.

Kit Carson i Challenger Point su dva rangirana ''fortinera'' i dva najsjevernija najvisa vrha u tom vijencu, ali samo u krugu od nekoliko kilometara smjestene su jos tri planine koje prelaze visnu preko 14 tisuca ''fiti'', ali ako mjerni sistem prebacimo u metricki onda se moze reci da cijeli vijenac skoro i popunjen vrhovima preko cetiri tisuce metara.

Mt. Adams (13941 ft / 4249 m)

Crestone Peak (14294 ft / 4357 m)

Poslije voznje od skoro cetiri sata i predjenih 350km konacno smo se dokopali malog gradica Crestone koji se nalazi sa zapadne strane jednog od najljepsih planinskih masiva u cijelom Rocky Mountain vijencu. Samo nekoliko kilometara iznad Crestone gdje se zavrsava makadamski ''put'' za koji je potrebno ozbiljno terensko vozilo nalazi se tzv. ''Trailhead'' pocetak staze koja vodi do Willow Lake.

Challenger Point i Kit Carson iznad Willow Lake.

Prvi dio staze koji prolazi kroz sumu zbog suse koja vlada u na nizim visinama je jako nezanimljiv, mada smo cijelo vrijeme bili praceni povremenom grmljavinom i kisom koja je prijetila da ce se sruciti na nas i na neko vrijeme pokvariti nasu malu avanturu. Ukupna duzina puta do jezera je nesto malo veca od osam kilometara, ali vec nakon cetiri kilometra predjemog puta i visinske razlike koju smo naglo ostvarivali, temperatura je pocela da se mijenja a samim time i krajolik. Iako je staza bila jako strma a teret na ledjima bivao sve tezi mjesta za nezadovoljstvo nije bilo jer rijecica koja je tekla neposredno uz stazu i bezbroj vodopada ucinili su prilaz prema jezeru jako lijepim za oci a naravno i dusu.

Vodopad ispod Willow Lake.

Willow Lake se nalazi na nekih 3500 metara visine, i to je bilo nase prvo odrediste na putu prema dva vrha koja smo imali u planu. Kamp smo smjestili neposredno ispod jezera pored vodopada koji je tokom noci bio toliko bucan tako da je pomogao da odstranimo misli od raznih sumova i medvjeda koji su u poljednje vrijeme jako cesti gosti u okolini jezera.

Jezero sa vrha vodopada.

Challenger Point sa visinom od 4292 metra je 34-ti vrh u Koloradu, dugo godina je bio neimenovan, a tek je polovinom devedesetih godina dobio ime po Americkom spajs satlu ''Challenger'' koji je eksplodirao 1986 god. neposredno poslije lansiranja. Sami vrh se nalazi neposredno iznad Willow Lake, uspon iako nije okarakterisan tehnicki jako je tezak i naporan zbog velike strmine koju je potrebno savladati da se dodje do grebena koji vodi prema vrhu.

Uspon na Challenger point, strma litica sa mnostvom stijena i kamenja.

Pogled sa padine koja vodi na Challenger Point prema dolini i jezeru.

Posljednnji dio uspona je prolazak kroz strmi kamenjar i vjerovatno i najopasniji zbog cestih obrusavanja stijenja i kamenja izazvanih kako ljudskim tako i prirodnim faktorima. Toga jutra je vrvilo od planinara svih profila, tako da je u par navrata bilo i nemilih scena gdje je doslo do obrusavanja ali na svu srecu bez posljedica. Kamp smo napustili narednog jutra oko 5:30, a na vrhu Challenger Pointa bio sam par sati poslije.

Tako blizu a tako daleko.

Mt. Adams stidljivo proviruje iznad grebena sa prvim suncevim zrakama.

Na pola puta prema vrhu grebena koji vodi prema Challenger Point.

Ostatak puta prema Kit Carsonu je protekao je manje vise u zurbi da se pobijede oblaci i moguce nevrijeme koje je bilo najavljenog za taj dan. Ali na svu srecu vrijeme je bilo vise nego odlicno i osim jutarnje izmaglice koja ponekad dodje kao iznenenadjenje u ovom polupustinjskom ambijentu drugih vremenskih elemenata nije bilo na vidiku.

Challenger Point sa Kit Carson i Crestone Peak u pozadini.

Skoro na vrhu!

Poslije spustanja niz ''aveniju'' i gubitka visine od par stotina metara ispred mene je bila strmina koja je okarakterisana kao Class 3, ali nije predstavljala neku vecu prepreku. Na vrhu Kit Carsona sam se zadrzao skoro sat vremena pokusavajuci da uzivam u svakom trenutku i pogledu koji se pruzao na sve strane.

Prvi dio ''avenije'' sa Challenger Point u pozadini.

Volio bih da smo imali vise vremena za ovu turu, jer ovaj dioRokija itekako zasluzujue vecu paznju, ali bez obzira dva dana provedena na Willow Lake i sa dva ispenjana vrha u svakom slucaju premasila su ocekivanja.

Sangre de Cristo ima toliko toga da ponudi, tako da se unaprijed radujem novom dolasku u ovaj dio Kolorada.