Kratka prica o privatnim planinama.
The "Decalibron":
Mount Democrat 4313m (14,152 ft.)
Mount Cameron 4340m (14,238 ft.)
Mount Lincoln 4355m (14,291 ft.)
Mount Bross 4321m (14,177 ft.)
Decalibron je termin koji se koristi medju planinarima u Koloradu, a predstavlja uspon na cetiri ''fortinera" u jednom krugu. Ova tura u zimskom periodu presdstavlja ozbiljan izazov, izazov od 20 kilometara, sa ozbiljnim prijecenjem i izbjegavanjem dijelova gdje lavine predstavljaju potencijalnu opasnost. Decalibron cine Mount Democrat 4313m, Mount Cameron 4340m, Mount Lincoln 4355m , Mount Bross 4321m.Posljednjih nekoliko godina vodi se ozbiljan sudski postupak u vezi javnog pristupa ovim planinama. Zapravo radi se o tome da se planine nalaze na privatnom zemljistu i sve do prije nekoliko godina nije bilo problema sa pristupom. Tako je bilo sve dok nekom od planinara nije palo na pamet da se obrati vlasnicima i upozori ih da u slucaju nesrece odgovornost moze snositi vlasnik. Tako je i pocela javna rasprava i sudska bitka, uz nekoliko kompromisa i dogovora planine su ostale na usluzi planinarima osim Mt. Bross na ciji je vrh pristup zakonski zabranjen.
Kretanje na ovim planinanm je ograniceno i dozvoljeno je samo na obiljezenim stazama, a svako odstupanje smatra se ugrozavanjem privatne imovine. U zimskoj sezoni ova tura je jako atraktivna zbog relativno lakog pristipa i netehnickog uspona, mada je poznato da planina moze da nam pruzi iznenadjenje kada se najmanje nadamo. Kada se radi o Koloradu i vremenu onda tu se treba biti jako oprezan. U Koloradi vazi nepisano pravilo, sacekaj desetak minuta i vrijeme ce se promijeniti, sto i jeste istina.
Februar je skoro bio na izmaku, vikend nije bio obecavajuci, ali sve se promijenilo telefonskim pozivom u petak poslijepodne. Moj prijatelj i partner u planinskim avanturama Jim, koji zivi u Colorado Springsu nazavao me i pitao dali sam zainteresovan da se pridruzimo grupi iskusnih alpinista koji ce pokusati penjati Decalibron.
Naravno, rekao sam.
Tako je pocelo moje ubrzano spremanje, mada sam vec bio spreman,jer uvijek sam spreman,i u autu se uvijek nalazi oprema za planinarenje i ribolov, jer nikad se nezna kakav trenutak motivacije ili inspiracje moze doci u toku voznje. Imao sam dovoljno vremena da pogledam kartu i pravce kretanja, moram priznati da me lavine uvijek plase i izazivaju strah u meni. Strah je faktor koji me uvijek tjera na razmisljanje prije nego napravim sljedeci korak.
Sljedece jutro cekalo me je dva sata voznje od Denvera do Alme, sto je znacilo rano ustajanje, jer dogovor je bio da se nadjemo u sedam sati. Voznja je protekla relativno brzo uz veliku dozu kofeina koji me je drzao budnim i andreanalina koji je cijeli organizam doveo u nestrpljivo stanje iscekivanja nove avanture.
Svi se skupili i dosli na vrijeme, nisam nikoga znao osim Jima, ali neka imena su mi poznata jer se radilo o alpinistima koji su popeli sve vrhove u Koloradu prako 14000 fiti, i preko nekoliko stotina vrhova koji su dosezali preko 13000 fiti. Nalazili smo se oko 5 km daleko od Kite Lake, malog jezerca koji je dobio ime po tome sto oblik jezera lici na zmaja, a u ljetnom periodu prostor oko jezera sluzi kao parking i mjesto za kampovanje. Rastojanje do jezera presli smo relativno brzo, put je bio prekriven snijegom, povrsina je jednim dijelom bila smrznuta, ali nije izdrzavala pod mojom tezinom tako da sam bio primoran staviti kplje, hodaljke za snijeg, koje nikako ne volim.
Znao sam da ce u povratku na ovom putu zbog temperature snijeg biti puno meksi i da ce kretanje biti puno teze nego ovog jutra. Ne mrzim nista vise od ''postholing'' sto znaci propadanje kroz duboki snijeg pokusavajuci pratiti necije tragove kroz prtinu. Jos su svjeza sjecanja sa proslogodisnjeg uspona na Mt. Evans gdje smo zbog jako dubokog snijega koji i visokih temperatura dva kilometra prelazili vise od tri sata.
Poslije kratkog predaha kod Kite Lake, ubrzano smo se kretali prema padini koja vodi na Mt. Democrat, nase prvo odrediste. Niko od nas nije imao opremu za lavine, oprema koja vam moze zivot spasiti u slucaju zatrpavanja lavinom. Radio primopredajnik, lopata, lavinska pipaljka, nista od toga nije nam bilo pri ruci, razmislajo sam o tome dok smo se jedan po jedan prebacivali preko padine koja je predstavljala potencijalnu opasnost, ali sa obzirom na temeraturu i da je snijeg star vec par sedmica davalo mi je malu dozu smirenja.
Napokon smo bili iznad padina koje su bile debelo pod snijegom i koje su cekale proljece da posalju snijeg duboku u dolinu. Uspon na Democrat je bio jako zanimljiv, kretali smo se ivicom prevoja koji je bio pod snijegom i zaledjen. Cijelo vrijeme sam se pitao zasto nisam ponio dereze, nisam iz jednostavnog razloga sto na prakingu kada smo provjeravali opremu neko je spomenuo da nece biti potrebne tako da smo ostavili u automobilima, a tako bi bile od pomoci.
Ovaj dio uspona je i bio najtezi zbog dijelova koji su bili pod ledom, ali cekalo nas je spustanje sa Democrata i skoro identicno penjanje na Cameron, koji ustvari i nije sluzbeno priznat kao vrh koji je iznad 14000 fiti jer sedlo koje dijeli vrh sa Mt. Lincoln nije odredjene duzine, mada zbog njegove visine svi ga racunaju ka ''fortiner''.
Prelazak sa Camerona prema Lincolnu je za mene bio najbolji dio ture, prije svega zbog osjecaja kretanja preko visoravni koja je iznad 4000 metara i cinjenice da je ''ono'' najgore iza nas, mozda jedino spustanje sa Brosa niz strmu zaledjenu stranu moze predstavljati prepreku. Dvadestak kilometara i skoro dvanaest planinarenja bilo je u zasjenjeno osjecajem uspjeha ture za koji se u toku zime samo rijetki usudjuju.
The "Decalibron":
Mount Democrat 4313m (14,152 ft.)
Mount Cameron 4340m (14,238 ft.)
Mount Lincoln 4355m (14,291 ft.)
Mount Bross 4321m (14,177 ft.)
Decalibron je termin koji se koristi medju planinarima u Koloradu, a predstavlja uspon na cetiri ''fortinera" u jednom krugu. Ova tura u zimskom periodu presdstavlja ozbiljan izazov, izazov od 20 kilometara, sa ozbiljnim prijecenjem i izbjegavanjem dijelova gdje lavine predstavljaju potencijalnu opasnost. Decalibron cine Mount Democrat 4313m, Mount Cameron 4340m, Mount Lincoln 4355m , Mount Bross 4321m.Posljednjih nekoliko godina vodi se ozbiljan sudski postupak u vezi javnog pristupa ovim planinama. Zapravo radi se o tome da se planine nalaze na privatnom zemljistu i sve do prije nekoliko godina nije bilo problema sa pristupom. Tako je bilo sve dok nekom od planinara nije palo na pamet da se obrati vlasnicima i upozori ih da u slucaju nesrece odgovornost moze snositi vlasnik. Tako je i pocela javna rasprava i sudska bitka, uz nekoliko kompromisa i dogovora planine su ostale na usluzi planinarima osim Mt. Bross na ciji je vrh pristup zakonski zabranjen.
Kretanje na ovim planinanm je ograniceno i dozvoljeno je samo na obiljezenim stazama, a svako odstupanje smatra se ugrozavanjem privatne imovine. U zimskoj sezoni ova tura je jako atraktivna zbog relativno lakog pristipa i netehnickog uspona, mada je poznato da planina moze da nam pruzi iznenadjenje kada se najmanje nadamo. Kada se radi o Koloradu i vremenu onda tu se treba biti jako oprezan. U Koloradi vazi nepisano pravilo, sacekaj desetak minuta i vrijeme ce se promijeniti, sto i jeste istina.
Februar je skoro bio na izmaku, vikend nije bio obecavajuci, ali sve se promijenilo telefonskim pozivom u petak poslijepodne. Moj prijatelj i partner u planinskim avanturama Jim, koji zivi u Colorado Springsu nazavao me i pitao dali sam zainteresovan da se pridruzimo grupi iskusnih alpinista koji ce pokusati penjati Decalibron.
Naravno, rekao sam.
Tako je pocelo moje ubrzano spremanje, mada sam vec bio spreman,jer uvijek sam spreman,i u autu se uvijek nalazi oprema za planinarenje i ribolov, jer nikad se nezna kakav trenutak motivacije ili inspiracje moze doci u toku voznje. Imao sam dovoljno vremena da pogledam kartu i pravce kretanja, moram priznati da me lavine uvijek plase i izazivaju strah u meni. Strah je faktor koji me uvijek tjera na razmisljanje prije nego napravim sljedeci korak.
Sljedece jutro cekalo me je dva sata voznje od Denvera do Alme, sto je znacilo rano ustajanje, jer dogovor je bio da se nadjemo u sedam sati. Voznja je protekla relativno brzo uz veliku dozu kofeina koji me je drzao budnim i andreanalina koji je cijeli organizam doveo u nestrpljivo stanje iscekivanja nove avanture.
Svi se skupili i dosli na vrijeme, nisam nikoga znao osim Jima, ali neka imena su mi poznata jer se radilo o alpinistima koji su popeli sve vrhove u Koloradu prako 14000 fiti, i preko nekoliko stotina vrhova koji su dosezali preko 13000 fiti. Nalazili smo se oko 5 km daleko od Kite Lake, malog jezerca koji je dobio ime po tome sto oblik jezera lici na zmaja, a u ljetnom periodu prostor oko jezera sluzi kao parking i mjesto za kampovanje. Rastojanje do jezera presli smo relativno brzo, put je bio prekriven snijegom, povrsina je jednim dijelom bila smrznuta, ali nije izdrzavala pod mojom tezinom tako da sam bio primoran staviti kplje, hodaljke za snijeg, koje nikako ne volim.
Znao sam da ce u povratku na ovom putu zbog temperature snijeg biti puno meksi i da ce kretanje biti puno teze nego ovog jutra. Ne mrzim nista vise od ''postholing'' sto znaci propadanje kroz duboki snijeg pokusavajuci pratiti necije tragove kroz prtinu. Jos su svjeza sjecanja sa proslogodisnjeg uspona na Mt. Evans gdje smo zbog jako dubokog snijega koji i visokih temperatura dva kilometra prelazili vise od tri sata.
Poslije kratkog predaha kod Kite Lake, ubrzano smo se kretali prema padini koja vodi na Mt. Democrat, nase prvo odrediste. Niko od nas nije imao opremu za lavine, oprema koja vam moze zivot spasiti u slucaju zatrpavanja lavinom. Radio primopredajnik, lopata, lavinska pipaljka, nista od toga nije nam bilo pri ruci, razmislajo sam o tome dok smo se jedan po jedan prebacivali preko padine koja je predstavljala potencijalnu opasnost, ali sa obzirom na temeraturu i da je snijeg star vec par sedmica davalo mi je malu dozu smirenja.
Napokon smo bili iznad padina koje su bile debelo pod snijegom i koje su cekale proljece da posalju snijeg duboku u dolinu. Uspon na Democrat je bio jako zanimljiv, kretali smo se ivicom prevoja koji je bio pod snijegom i zaledjen. Cijelo vrijeme sam se pitao zasto nisam ponio dereze, nisam iz jednostavnog razloga sto na prakingu kada smo provjeravali opremu neko je spomenuo da nece biti potrebne tako da smo ostavili u automobilima, a tako bi bile od pomoci.
Ovaj dio uspona je i bio najtezi zbog dijelova koji su bili pod ledom, ali cekalo nas je spustanje sa Democrata i skoro identicno penjanje na Cameron, koji ustvari i nije sluzbeno priznat kao vrh koji je iznad 14000 fiti jer sedlo koje dijeli vrh sa Mt. Lincoln nije odredjene duzine, mada zbog njegove visine svi ga racunaju ka ''fortiner''.
Prelazak sa Camerona prema Lincolnu je za mene bio najbolji dio ture, prije svega zbog osjecaja kretanja preko visoravni koja je iznad 4000 metara i cinjenice da je ''ono'' najgore iza nas, mozda jedino spustanje sa Brosa niz strmu zaledjenu stranu moze predstavljati prepreku. Dvadestak kilometara i skoro dvanaest planinarenja bilo je u zasjenjeno osjecajem uspjeha ture za koji se u toku zime samo rijetki usudjuju.
