Mount Blaurock
Visina: 13616 ft / 4150 m
Ervin Peak
Visina: 13531 ft / 4124 m
Sawatch Range, Colorado
Datum: Avgust 21, 2016 god
Nakon sto sam naisao na ovu pricu o ova dva covjeka rodila se ideja da zajedno sa Brajanom izadjeno na vrhove ovih planina. Razlozi su bil jednostavni, kao prvo to bi bilo nesto novo za nas, novi vrhovi a drugi je da pokusamo vidjeti sa cime su se ova dva covjeka mogli susresti prije 70 i vise godina. Iako je u danasnje vrijeme moguce doci u samo podnozje planina sa terenskim vozilom, ipak treba imati na umu da ne postoje obiljezeni prilazi niti staze. Za tu priliku morali smo predhodno napraviti pravac kretanja uz pomoc GPS za dio koji vodi kroz sumu i rastinje.
Izlaskom na greben sve postalo ocigledno, jedino smo imali malu nedoumici koji vrh izabrati kao prvo odrediste. Odlucili smo se za onaj laksi koji upravo nosi ime po Blaurocku. Greben je bio jednostavan, ali naisli za nekoliko laznih vrhova koji ponekad znaju biti itekako dosadni ali zato smo ovdje da greadimo strpljenje kao osnovu ove rekreacije.
Visina: 13616 ft / 4150 m
Ervin Peak
Visina: 13531 ft / 4124 m
Sawatch Range, Colorado
Datum: Avgust 21, 2016 god
Mount Blaurock i Ervin Peak
Jedna jako interesantna tura, na dva vrha koja nose imena dva covjeka koji su posvetili svoje zivote Roki planinama i planarstvu u ovom velicanstvenom vijencu. Radi se o Willian Ervinu i Carl Blaurocku koji su jos 1920 godine kompletirali listu fortinera, u to vrijeme se znalo za njih 46, danas je taj broj malo veci, 54. Carl Erwin je zaista jedan impresivan covjek, svoje planinarske pocetke imao je jos 1906 godina, ali njegova planinasrka karijera trajala je narednih 60 i nesto godina. Zaista impresivno i velicanstveno, uzme li se u obzir da tada u to vrijeme to je bilo sasvim drugacije, kada se nije znalo za vecinu ovih planina i kada su prilazi bili sasvim nepoznati. Za njegovo ime vezani su mnogi prvi zabiljezeni usponi na veliki broj planina, pa je tako lokalna inicijativa da neke od planina dobije ime po njima urodila plodom 2004 godine. Geoloski savez Kolorada je imenovao ove dvije planine u njihovu cast za sva sva planinarska dostignuca koja su ova dva planinarska pionira ostavili iza sebe.
Na samom izlazu na sedlo izmedju dva vrha.
Jedan od laznih vrhova ispred nas.
Sve planine u Sawatch vijencu su skoro identicne, pa smo tako imali dobru predstavu sta nas ocekuje, ali istovremeno nakon nekoliko uspona po istim, moram primjetiti da smo vec navikli. Bez obzira koliko izgledale bezazlene i lagane ipak koncentracija uvijek mora biti prisutna. Ovako razbacane i nepravino naslagane gromade stijena ponekad odaju utisak da se radi o nekoj vrsti minskog polja, pa svaki korak mora i treba biti dobro smisljen.
Ne, ni ovo nije vrh.
Brain u pozadini.
Ne, ni ovo nije vrh.
Jednu stvar smo zasigurno naucili u Roki planinama, a to je da ne treba nikada, ama bas nikada vjerovati kamenu niti stijeni, nezgode se desavaju kada se malo opustimo ili kada smo previse samopouzdani. Ali nakon tolikog broja uspona po ovakvim planinama cesto puta koraci i kretanje postaje kao uslovni refleks, pa jednostavno kao iz pamcenja pravimo sljedeci korak.
Da li ovo konacno vrh?
Konacno vrh!
Dio terena koji tipican za cijeli ovaj vijenac.
Greben koji je ostao iza nas.
Konacno ispod najvise tacke na grebenu.
Prvi vrh.
Nakon nekoliko laznih vrhova koji podrazumijevaju stalno gubljenje visine, sto poslije par sati iznad cetiri hiljade metara postaje pomalo i naporno. Ali bili sno tek na pocetku, imali smo cijeli greben ispred nas ako zelimo izaci i na drugi vrh. Do sada je sve izgledalo na setnju kroz aleju u odnosu sto nas je cekalo na putu prema drugom vrhu.
Brian konacno, polako ali sigurno pristupa na vrh.
Ponovo nazad na grebenu prema drugom vrhu.
Bez nekog predugog zadrzavanja krenuli smo nazad prema sedlu sa kojeg smo se zaputili prema Erwin Peak, puno interesantnijem i zanimljivijem usponu. Ono sto je bilo jako interesantno jeste da je erozija ucinila svoje pa je iza sebe ostavila jako neuredan i momente opasan teren. Na nekoliko mjesta morali smo se spustati ispod grebena da zaobidjemo kamene tornjeve sto je pomalo djelovalo i opasno imajucu u vidu da je geoloski proces uvijek apsolutan, nikada relativan.
Ovdje su stvari pocele da budu malo vise interesantne.
Pogled u dolinu.
Najlaksi dio bio je iza nas.
Mount Huron, jedan od fortinera sa druge strane doline.
Drugi vrh se konacno nazirao.
Vrh je najvisa tacka na sredini grebena.
Negdje na pola puta.
Relativno interesantan uspon sa nekoliko interesntnih mjesta gdje smo morali biti donekle oprezni, ono sto je bila stalna i prisutna opasnost jeste obrusavanje stijena. Ali na nasu srecu i uz veliku dozu opreznosti i strpljenja dosli smo i do drugog odredista, tako da je i ova tura u svakom slucaju bila vise nego uspjesna. Moj partner i u ovoj maloj avanturi bio je Brajan, nas dvojica smo na putu da ovoga ljeta ostavimo traga u ovom da ponovim, prelijepom ambijentu.
Brian na grebenu sa svojim nezaobilaznim stapovima.
Teren iza nas.
Teren ispred nas.
Mala borba sa grebenom.
Ali guramo naprijed.
Slika dana.
Najinteresntniji dijelovi uspona.
Greben preko kojeg smo prelazili izgledao je kao da ce svakog trenutka srusiti.
Tu smo negdje nadomak drugog odredista.
Ovdje je bilo malo interesantno za Brajana.
Konacno se oslobodio stapova.
Posljednje prepreke prema samom vrhu Erwin Peak.
Pogled koji nikada ne razocara.
Jos jednad uspjesan dan u ovom vrletima.
Sljedeca posjeta ovom vijencu na nekim od ovih vrhova.
Standardna slika sa vrha.
Jos jedan savrsen dan u Roki planinama.
Pogled na kompletan greben.
Brajan uziva u zasluzenom predahu na vrhu.
Video zapis sa vrha Erwin Peak.
0 komentari:
Objavi komentar