Blanca Peak & Ellingwood Point

Dva ''fortinera''

Blanca Peak (4372 m / 14345 ft)
Ellingwood Point (4280 m / 14042 ft)
Sangre de Cristo Range, Colorado
Datum: Juli 4-5,2013

Blanca Peak, pogled sa Ellingwood Point grebena.

Ellingwood Point, pogled sa Blanca Peak grebena.

Blanca Peak, kao cetvrti najvisi vrhu Koloradu za razliku od mnogih drugih ''fortinera'' duboko je sakriven u Sangre de Cristo vijencu, pa samim time uspon na ovu planinu cini jednu malu avanturu. Ali time prica nije zavsena, Blanca Peak pored svog vrha nudi jos jedan vrh koji dijeli isti greben, a takodje se izdize iznad cetrnaest tisuca 'fiti'', a to je Ellingwood Point. Sangre de Cristo je jedan od najljepsih i najinteresantnijih planinskih vijenaca u Kolorado Roki planinana, u svojim njedrima krije deset fortinera, ali takodje tu se nalaze i pedesetak drugih vrhova cija visina prelazi carobnih cetiri tisuce metara. Jedna zajednicka osobenost koja krasi ove vrhove jeste izolovanost i nepristupacnost. Ali krenimo redom.....

Famozni Como Lake Put.

Najtezi dio osvajanja ove planine krije se na samom pocetku, dakle radi se famoznom putu koji vodi prema Como jezeru. Samo oni koji opremjeni sa vozilima koji lice na Mars roveru imaju izgledne prilike da se dovezu do jezera. Posto se radilo o planinarskoj turi, mi smo uspjeli ''prici'' jezeru na nekih osam kilometa udaljenosti, a ostatak puta smo stavili pod noge. Vise od osam kilometara i skoro tisucu metara visinske razlike najveca prepreka bilo je sunce koje nas skoro cijelim dijelo zasipalo temeraturom preko tridesetak celzijusa. Osvjezenje je stiglo pred samim jezerom, kada nas je ipak sustiglo poslijepodnevno nevrijeme koje se ispoljava u jednom ineresantnom vremenskom fenomenu koji se zone monsun.

Dva smo cvijeta razlicita.

Jedan od nacina kako doci do jezera.

Mi smo izabrali ovaj laksi i jednostavniji.

Noc koju smo proveli na Como jezeru ispod Little Bear (Mali Medo) bila je ispunjena grmljavinom i kisom, ali predhodno poslijepodne je ucinilo svoje pa smo se sa prvim mrakom povukli u svoje cadore. Zbog visokog rizika od pozara, koji su bijesnili u istom vijencu lozenje vatre je bilo zabranjeno, pa samim time nije bilo razloga za logorovanje. Razisli smo se u nadi da ce sutrasnji dan ili jutro donijeti bolje vrijeme, dakle bez grmljavine i kise.

Como Jezero sa Malim Medom iznad...

Iako su vrhovi bili ispred nas, Little Bear je vise nego interesantna planina.

Jutro je bilo obecavajuce, iako su oblaci pokrivali cijelu dolinu cinilo se kao da ce tako i zadrzati narednih nekoliko sati, sto bi bilo dovoljno za izlazak na obadva vrha prije munja i gromova koji na ovim prostorima i visinama predstavljaju veliki rizik i opasnost.

Ellingwood Point je izgledao impozantno sa ovog mjesta.

Vrhovi su postali vidljivi.

Ovaj dio Sangre de Cristo vijenca zasigurno je jedan od najljepsih i najatraktivnijih, pa pored izolovanosti ipak privuce veliki broj planinara. Razlog je jednostavan, cetiri planine koje spadaju u grupu ''fortinera'' a nalaze se u krugu od samo nekoliko milja. Iz istih razloga toga jutra nalazila se i moja ekipa u ovim vrletima.

Iako je bilo rano jutro, nismo bili sami na stazi.

Prilaz prema podnozju vrhova bio je vise nego impresivan.

Sedlo izmedju dvije planine bilo je nase odrediste.

Cilj je postao vidlji nakon samo par kilometara, sedlo koje je razdvajalo dva vrha, dvije planine, sa desne strane Blanca Peak a sa lijeve Ellingwood Point. Izlaskom na sedlo bilo bi obavljeno puno posla, tako smo barem mislili. Ali ispred nas i sedla isprijecila se strma kamena padina, koje je, iako dobrom i prepoznatljivom stazom, ipak predstavljala veliku prepreku. Cesti odmori i ubrazno disanje bili su znak da ovapadina izvlaci ono najbolje iz nas.

Konacno i pogledi su se poceli otvarati...

Izlaskom na sedlo ostatak puta prema vrhu Blanca Peak bio je stvar rutine, greben iako je bio strm nije trazio nista vise osim paznje od pada, potrebe za nekom posebnom opremom nije bilo. Iako su dnevne temperature bile jako visoke, ovo jutro tokom uspona na ovu planinu bilo je jako hladno i na trenutke posjetilo na zimu. Na samom vrhu nismo se predugo zadrzavali, imali smo nekoliko minuta na raspolaganju za razgledanje okolnih vrhova. Jedan vrh na istocnoj strani je bio je nase sljedece odrediste, sa tamnim nislim oblacima koji su nailazila sa zapadne strane, znali smo da ce prijecenje prema Ellingwood Poinu biti trka sa vremenom, ili protiv vremena.

Konacno na sedlu, Ellingwood Point sa ovoe tacke izgledao je impresivno.

Planinski dragulj, Lilly Jezero sa druge strane grebena.

Prelaz sa jednog na drugi vrh bio je puno laksi od ocekivanog, male kamene piramide koje su bile nepravilno rasporednjena na grebenu izmedju ova dva vrha, bile su dovoljan putokaz i vodic prema vrhu druge planine. Izlaskom na vrh Ellingwooda konacno nas je stigla i kisa, mada bez grmljavine sto je bila sretna okolnost, ali je ipak uspjela dobro nakvasiti kamenu padinu ispd nas i uciniti spustanje ortopedskom nocnom morom.

Silaskom u dolinu na sigurniji teren mogli smo reci da je uspon i silazak sa ovih planina bio spretan i uspjesan. Iznad nas se izdizao Little Bear, jedan od najtezih fortinera u Koloradu, gledali smo njegove strme stijene i litice, kao da smo naslucivali da cemo se uskoro vratiti u ovu dolinu u zelji na osvojimo malog medu.